Miljan Ristić - Carinski službenik

Miljan Ristić se bavi poslom o kom možda ne razmišlja puno vas, ali to nikako ne umanjuje njegovu važnost u državnom ekosistemu. Čak štaviše, posao Carinika je jako odgovoran, zahteva budno oko i poznavanje ljudske psihologije. A evo i zašto:

 

Zdravo Miljane. Da li možeš da opišeš svoju profesiju u nekoliko rečenica? Šta je ono čime se baviš i koje su tvoje odgovornosti?

Radnik sam Uprave carina. Po zvanju sam samostalni carinski inspektor i radim na radnom mestu Voditelj carinskog referata.  Posao kojim se bavim može se definisati kao rukovođenje carinskim referatom što podrazumeva raspoređivanje poslova carinskim službenicima u skladu sa njihovim ovlašćenjima kao i kontrola njihovog izvršenja. Takođe, učestvujem u svrstavanju robe po Carinskoj tarifi i utvrđivanju carinske vrednosti; Pripremam, izrađujem i donosim rešenja shodno svojim ovlašćenjima; obrađujem i analiziram rizične firme i pošiljke robe i iniciram pregled robe zavisno od rizika; obezbeđujem jednoobraznu i pravilnu primenu propisa iz delokruga rada; pružam stručnu pomoć carinskim službenicima i učestvujem u njihovoj stručnoj obuci i usavršavanju; primam stranke u postupku i dajem im informacije u pogledu prava u carinskom postupku; pripremam analize, izveštaje i informacije iz delokruga rada; obavljam i druge poslove po nalogu upravnika carinarnice.

Zvuči kao dosta odgovorno zanimanje. Kakvo je obrazovanje potrebno da bi neko postao carinski inspektor?

Visoka stručna sprema.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Referat radi od ponedeljka do petka od 09:00 do 17:00 časova. S obzirom da živim 55 kilometara udaljenio od svog radnog mesta, svakog radnog dana putujem sa kolegama 45 minuta do posla. A što se posla tiče, nijedan dan nije isti. Svaki dan je specifičan po nečemu baš iz razloga što je širok dijapazon robe nad kojom se sprovodi carinski postupak.

Miljan Ristić Carinski Službenik
Izvor slike: sputniknews.com

55 kilometara nije malo. Da li svi carinski inspektori moraju da putuju na posao svaki dan?

Organizacione jedinice Uprave carina su raspoređene širom Republike Srbije, što na graničnim prelazima što u mnogim gradovima. Shodno tome, određeni broj carinskih službenika radi izvan mesta u kojem živi tako da je neophodno da se putuje.

To sigurno doprinosi stresu. Kako se ti nosiš sa stresom tvog posla?

Stres na svakog neminovno utiče. U manjoj ili većoj meri. Ja se sa svojim stresom nosim tako što slušam muziku, čitam knjige, pišem blog, knjige, uređujem književni časopis, gledam filmove. Na fizičkom planu stres eliminišem tako što vozim bicikl, šetam svog psa ili igram stoni tenis. Sa vremena na vreme volim da zveknem po neko dobro vince 🙂

Odlične tehnike. Kako otkrivaš švercere ili kriminalce, da li tvoj posao uključuje njihovo privođenje ili taj deo radi policija?

Moj posao je najvećim delom vezan za kontrolu dokumentacije i robe koja se uvozi i izvozi kao sprovođenje postupka carinjenja i drugih carinskih postupaka vezanih za uvoz i izvoz robe. U tom smislu se i otkrivaju nepravilnosti i prekršaji. Roba koja se uvozi najpre se doprema sa graničnog prelaza gde se vrše i prve kontrole. U unutrašnjim (robnim) ispostavama, u kakvoj i ja radim, sprovode se neke kasnije kontrole. Prekršaji koji se otkrivaju uglavnom se odnose na lažno deklarisanje robe radi izbegavanja plaćanja uvoznih dažbina. U takvim slučajevima pokreću se prekršajni postupci i uspostavlja se saradnja kako sa policijom tako i sa sudstvom. Što se tiče načina na koji otkrivam prekršaje i nepravilnosti, mogu samo reći da se to postiže konstantnim usavršavanjem i unapređenjem svog stručnog znanja kao i praćenjem svih novina vezanih za posao ali i izvan njega. Znači - znanje i informisanost.

Da li si imao neku dramatičnu situaciju na svom radnom mestu, i da li bi mogao da je ukratko opišeš?

S obzirom na to da radim 20 godina kao carinski službenik na raznim radnim mestima, više puta je bilo kako dramatičnih tako i komičnih situacija, ali mislim da se jedna od najzanimljivijih dogodila na početku moje carinske karijere kada sam prilikom kontrole jednog putničkog auta, na patosu, ispred prednjeg suvozačevog sedišta, pronašao jednu torbu. Vozača sam upitao šta je u torbi ali odgovor nisam dobio. Nekoliko puta sam ponovio pitanje i kada odgovor nisam dobio, ja sam otvorio torbu i gurnu ruku unutar nje. Rukom sam napipao nešto hladno. Ljigavo. Sluzavo. Kao kada dodirujete svežu ribu. To bi bio najbolji opis. To me je nateralo da ruku naglo izvučem iz torbe glasno i prilično uznemireno postavljajući pitanje: „Šta se nalazi u ovoj torbi?” Insistirao sam da vozač izvuče sadržaj torbe i on je to i učinio. Ispred mene je izvukao ogromnog pitona od 4 metara koji je bio umotan u električno ćebe koje je bilo povezano za akumulator radi grejanja zmije jer je bio zimski period. Ogromni piton je bio kućni ljubimac za koji je vozač posedovao urednu dokumentaciju. Zašto nije odgovorio na moje pitanje i dan danas ne znam... U svakom slučaju. ovaj događaj će mi ostati zauvek u sećanju jer sam se u trenutku kada sam ugledao tu ogromnu zmiju maksimalno zaprepastio, šokirao i uplašio. Ko se tome nadao?

Predpostavljam da od tada ne voliš da ispituješ sadržaje torbi 🙂 Šta voliš kod svog posla?

Volim svoj posao jer sam se zaposlio za svoj 21. rođendan. Moj prvi radni dan u carini počeo je sa mojim rođendanom. Iz tog razloga carinu sam uvek doživljavao kao nešto veoma bitno u svom životu. Velikim delom rad u njoj me je izgradio kao čoveka. Kroz tih dvadeset godina doživeo sam i lepe i loše trenutke. Napredovao sam radeći. Počeo sam od najnižeg stepenika i sada sam trenutno rukovodilac nižeg nivoa. U svom poslu volim to što je dinamičan, što postoji mogućnost napredovanja i što je znanje kada tada mora da se isplati.

Koje su loše strane tvog posla?

Uglavnom velika presija pod kojom radimo i funkcinišemo.

Dobro je da si razvio načine opuštanja da to bar malo kompenzuješ. Koliko je psihologija bitna u tvom poslu, i ako jeste zašto?

U svakom radu sa ljudima, psihologija je veoma bitna. U carinskom poslovanju sreće se veliki broj ljudi počevši od predstavnika drugih službi i agencija sa kojima se sarađuje, preko carinskih zastupnika, uvoznika i izvoznika do prevoznika, putnika, turista... U tako velikom opsegu ljudskih profila, karaktera i zanimanja sa kojima se carinski službenici svakodnevno sreću, psihologija je i više nego potrebna i bitna.

Za kraj, šta bi poručio mladima koji žele da postanu carinski inspektori?

U Upravi carina postoje različite vrste poslova i stepeni zanimanja. Carinski inspektori se nalaze na nekoj sredini po hijerarhiji. Po složenosti su u samom vrhu. Carinski inspektori (mlađi carinski inspektor, carinski inspektor, samostalni i viši carinski inspektor) su uglavom službenici koji rade sa visokom stručnom spremom na raznim vrstama poslova. U pitanju su rukovodioci nižeg i srednjeg nivoa kao i službenici koji rade na malo složenijim i odgovornijim poslovima a koji su u najvećoj meri vezani za postupke redovnog carinjenja. Ja ću o tome govoriti iz svog ugla. Posao carinskog inspektora je vrlo dinamičan posao. Puno je oblasti koje se moraju poznavati jer je dijapazon robe koja se uvozi i izvozi širok. Potrebno je poznavati carinske, devizne, poreske propise. Takođe veliki broj roba podleže određenim kontrolama (sanitarna, fito, radiološka, veterinarska, bezbednost hrane...) koje obavljaju druge službe i agencije pa je shodno tome potrebno poznavanje i tih oblasti i propisa. Takođe primena međunarodnih sporazuma koje je potpisala naša država podrazumeva i poznavanje tih sporazuma jer se u velikoj meri oni odnose i na mere carinske politike. U velikoj meri sam posao olakšavaju interni carinski sistemi, mreže i portali (ISCS, Host, NCTS, Portal UC, Paragraf Lex...) koji se koriste kao tehnička podrška samom radu i funkcionisanju carinske službe. Ujedno oni predstavljaju odličnu bazu podataka i propisa neophonih za normalno i profesionalno funkcinisanje carinske službe.

 

Znači, posao carinskog inspektora je veoma odgovoran, zahteva visoku stručnost i konstantu edukaciju. Takođe, vrlo je dinamičan, raznovrstan i kompleksan. Carinski inspektor se ne postaje preko noći. Potrebno je dugogodišnje usavršavanje i izgrađivanje. Kao u svakom poslu. Ja sam sebe pronašao u svom pozivu, možda zato što sam počeo da se bavim carinskom profesijom kao prilično mlad, pa mi je kroz ove dve decenije, koliko sam carinik, carina zapravo „ušla u krv“ i postala deo mog gena.

 

Једно реаговање на “Miljan Ristić - Carinski službenik”

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Top