Miroslav Maslar - Tattoo majstor

Tattoo artist ima ogromnu odgovornost u svakodnevnom poslu. Onaj ko dođe da uradi tetovažu će trajno izmeniti svoj lični opis, pa koncetracija tattoo artist-a mora biti na maksimumu tokom višesatnog rada bez predaha. Šta je pored koncetracije i prihvatanja odgovornosti potrebno za ovu profesiju, otkriće nam Miroslav Maslar:

 

Zdravo Miroslave, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svojoj profesiji, šta je suština tvog zanata?

Zdravo. U suštini, moja profesija je menjanje izgleda kože klijentima, zauvek. Pored toga bih to opisao kao crtanje ili slikanje. Kada kažem zauvek, moguće je delimično ukloniti tetovažu i postoje tehnike koje se koriste da se tetovaža prekrije, ali to nije jednostavan proces.

Kako si počeo da se baviš tetoviranjem, i kako je taj početak izgledao?

Crtao sam ceo život i hteo am da to crtanje nekako primenim. Prva prilika gde sam mogao da se oprobam u primenjenom crtanju je bilo tetoviranje. Naravno, nije krenulo tako lagano, trebale su da prođu godine pre nego što sam postao siguran u sebe kao tattoo artist, i u svoju tehniku. U tetoviranju je tehinka sve.

Kada kažeš "tehnika", šta to tačno znači u svetu tetoviranja?

Uprošćeno, to znači pravilno ubacivanje ink-a u kožu.

Šta je najbitnije na početku bavljenja tvojom profesijom?

Informisanje. Ako niste u prilici da odete kod nekog majstora da gledate kako on to radi, onda predznanje možete da stičete preko interneta. Na YouTube-u možete da nađete razne seminare koji su od velike pomoći.

Da li postoji formalno obrazovanje za tattoo majstora?

Ne, čuo sam da u Rusiji postoji ali kod nas ne. Kod njih je to pri akademiji likovnih umetnosti ubačeno kao smer, ali nisam čuo da ima još negde. Doduše, nisam još pričao ni sa kim ko je tamo studirao.

Kako izgleda proces vežbe, dok se ne dođe do prve tetovaže na čoveku?

Ja to nisam uradio kako treba, kao i većina tattoo majstora ovde. Po pravilu bi trebalo da se stažira u studiju i da se gleda kako to majstor radi, nakon toga da se vežba na veštačkoj koži, pa tek onda pravo tetoviranje na ljudima. U praksi, ljudi koji ja znam su počinjali na veštačkoj koži samo par puta, pa su odmah počeli da tetoviraju drugare i tako sticali praksu. Sa druge strane, moji učenici počinju na pravi način i mogu da priznam da su mnogo brže napredovali nego ja.

Pominješ materijale i opremu za rad. Koliko oprema za tetoviranje utiče na kvalitet rada, i kako?

Mnogo. Majstor koji je tehnički spreman može da radi sa opremom koja nije visokog kvaliteta, i tetovaže mogu da sa tom opemom izgledaju pristojno. Ali ne više od toga. Mislim da je apsurdno raditi sa opremom koja nije profesionalna jer je sve to veoma dostupno ovih dana, za par hiljada eura možete dobiti komplet opremu. Ne treba se okretati kineskim proizvodima.

Da li je tvoj posao stresan, i kakve su prepreke sa kojima se svakodnevno suočavaš?

Kad bih opisao svoj posao nekome ko se ne bavi tetoviranjem, to i ne bi izgledalo posebno stresno, ali zapravo jeste. Mi prodajemo svoja umetnička dela, a prodajemo ih klijentima koji od nas imaju odgromna očekivanja i nikada nisu na našoj strani. Sa klijentima ovde nema kompromisa i moraš im uvek dati i više nego što očekuju, što svakako izaziva solidnu količinu stresa. Pored toga, cena se često dovodi u pitanje, a cena je validacija mog rada i onda često dobijamo poruku da to nije vredno tih para, iako ne moraju da rade to kod nas. Teško je ostati hladne glave.

Da li misliš da je talenat predudan za bavljenje tvojim poslom? 

Ja iskreno ne verujem u talenat. Ako imaš volju da učiš nešto i ako si posvećen tome, ako te tema interesuje onda lakše možeš da nauči to od nekoga koga to ne interesuje. Ne može svako da se bavi ovim, jer prvo mora da razume posao, a ako želi da ga razume onda može i da ga nauči.

Da li psihologija igra ulogu u tvom poslu, i na koji način?

Mislim da to odvaja prosečnog majstora od velikog majstora. Ono što je validacija svakog majstora je njegov portfolio, a da bi dobio taj portfolio pun dobrih radova moraš da razumeš ljude. Retko ko dođe sa dobrom slikom koju bi radio, koje su na nivou onoga što bi majstor radio. Ne mogu klijenti da osmisle tetovažu kao masjtori, što je normalno, ali zato dobar majstor mora da zna kako da klijentu približi ono što bi za njega bilo najbolje.

Da li tattoo majstor odbija da radi tetovažu, i ako da u kom slučaju?

Da. Ja sam dosta tetovaža odbio da radim. Mislim, rekao sam da mogu da radim nešto drugo ali odbijam da radim neka mesta za neke motive. Ako sam siguran da motiv na tom mestu neće izgledati kako treba, onda to neću da radim. Međutim, uvek pokušam da ubedim klijenta da promeni mesto ili motiv jer želim da uradim pravu stvar. Klijent često misli da zna bolje od tatto majstora.

Kakvo je po tebi stanje u srbiji što se tiče tetoviranja? Da li je to priznata profesija?

Srbija je na ozbiljnom nivou što se tiče tetoviranjau Evropi. Mislim da smo u regionu najbolji, ili u prva dva mesta. Poznavajući naše velike majstore, i kada pogledam koliko majstora gostuje po regionu i Evropi, mislim da smo dobar prosek u odnosu na to koliko nas ima. Što se tiče toga da li smo cenjeni u Srbiji, mislim da ne baš. Kada bih profesoru sa likovne akademije počeo da pričam čime se bavim rekao bi mi da je to glupost, nalepiš sliku pa je preslikaš. Mislim da nas gledaju malo više kao zanat, ali to gledaju ljudi koji ne znaju tačno o čemu se radi u našem poslu.

Da li u Srbiji može da se živi od tetoviranja?

Može, solidno je plaćen posao. Posao nosi dosta odgovornosti, i ne može baš svako da ga radi kako valja, tako da sve to ima i svoju cenu. Sa druge strane sve zavisi od ponude i potražnje. Za prosečne majstore i one ispod proseka, prilično je teško da se naprave neke ozbiljne pare.

Za kraj: Šta bi poručio mladima i starijima koji žele da postanu tattoo majstori?

Ne postoji trik vezan za tehniku i korišćenje igala itd. To je sve individualno, od čoveka do čoveka. Preporučio bih svima da i van termina razmišljaju o tetoviranju. Gledanje radova drugih majstora je bitno, kao i gledanje kompozicija, to može dati dosta ideja. A kada uradite svoju sliku, okrenite je naopako. Tako ćete videti greške koje inače ne biste mogli da vidite jer ste se previše stopili sa svojim radom. Onda ćete greške ispravljati - i napredovati brže.

 

Hvala Miroslavu na tajnama svog zanata. Do sledećeg čitanja.

Vesna Petrić - Likovni umetnik

Vesna Petrić je Slikar, Diplomirani keramičar i likovni pedagog. Nakon mnogobrojnih samostalnih izlaganja i projekata može da nam predstavi slikarsku profesiju iz svog ugla, i objasniće nam koliko u slikarstvu igra talenat, šta znači inspiracija za jednog umetnika, ali i još mnogo toga. Čitaoci će sigurno uživati u njenim odgovorima:

 

Zdravo Vesna, hvala ti što si odvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Zdravo. Ponekad je to gorka ispovest ponekad slatko ćakulanje, o tome odlučuje slobodni unutrašnji nagon za izražavanjem. Što je i suština svakog kreativnog rada, nagon za izražavanjem, da želim da kažem ko sam. Posmatrač koji je naspram slike ili bilo kog umetničkog dela stvara činom posmatranja tj osećanja i razmišljaja alhemiju kojom moja potreba da nešto kažem dolazi do svoje potpunosti, krug se tu zatvara i energija izmedju mene i posmatrača slobodno teče, kruži a to zači mnogo i meni i osobi koja posmatra rad i ima svoj doživljaj o njemu. Posmatrač, konzument ima suštastvenu potrebu da primi sadržaj u svoju dušu te je veza izmedju umetnika, umetnosti i društva trajna i neraskidiva.

Kada si počela da se baviš slikarstvom i kako je taj početak izgledao?

Razmišljam o slikama svakog dana, različitim, onim naslikanim, onima koje će biti naslikane i onima koje proističu iz života kojeg sam živela do ovog momenta kojeg živim.  Imam svog duhovnog učitelja i likovnog pedagoga od svoje pete godine života, moju sestru, akademskog slikara i magistra slikarstva Biljanu Novković. Sećam se pažnje i strpljenja sa kojima je sestra pristupala u radu sa mnom, naročito je bitam momenat magije koju stvara radost u toku bilo kog kreativnog rada, posbno u pedagoškom radu sa decom. Ako ima radosti u stvaranju, to može biti i početak ideje o profesionalnoj orjentaciji.

Šta je najbitnije kod početka bavljenja slikarstvom, i koliku ulogu tu igra talenat a koliko rad?

Bez rada nije moguće otkrivati šta je sve u vama, a u svakom čoveku je neiscpan izvor. Svako ima u sebi talenat za nešto što je pozitivno, što ga pokreće i što mu srce raduje. Otkrijte vaše talente i onda ih radom istražujte, to vodi ka usavršavanju tehnika kojima se koristite. Rad je put ka sebi.

Da li je bitno da slikar odabere određeni pravac koji će praktikovati kroz rad ili je moguće biti uspešan u više slikarskih tehnika i pravaca?

Ako radite predano, čitate ako mislite mnogo o svom radu i o umetnosti uoste, ako istražujete tehnike kroz rad, moguće je uspešno se izraziti u različitim likovnim tehnikama i pravcima. Meni najviše prija da boju tretiram poput akvarela sa kojim god bojama da radim, tu mislim na ulje, akrilik...itd.

Da li je bavljenje slikarstvom stresno, i ako da na koji način?

Užasno je stresno, zato što dešavanja u vašem unutrašnjem i svakom drugom vašem životu mogu da budu intezivno angažujuća za vas, a da vi u isto vreme imate jaku potrebu da stvarate nešto za šta je potrebno posvećeno vreme, novac i sloboda da možete da radite onda kada vam se radi i koliko vam se radi, nezavisno od doba dana, prilika i situacija oko vas. Takođe, stresno je zato što je ponekad teško početi, a to ima veze sa očekivanjima koje imate od svog rada.

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna, i zašto?

Mislim da je perspektivna, ako na primer pod tim podrazumevate sticanje materijalnih dobara. Međutim, potrebno je uložiti ono najvažnije i najskuplje, a to je vaše vreme. Perspektivna je takođe jer vas profesija slikara može dovesti na neka neverovatno lepa mesta, upoznajete fenomenalne ljude itd. To ima uticaj na vaš duhovni razvoj i široku sliku sveta. Dakle, pozitvno utiče na kvalitet života umetnika...

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Vreme u toku kreativnog rada protiče drugačije. Evo poređenja: doživeli ste sigurno u svom životu osećaj da vam pored nekog vreme brzo prolazi, zato što vam je prijatno sa tom osobom. Iskusili ste, predpostavljam, osećanje toga, da kao da vreme "ne postoji" i toliko vam je lepo u društvu sa nekim da niste sigurni da li je prošlo pola sata u druženju ili sat vremena. Dakle, u toku kreativnog rada iz vas izlazi vaša kreativnost i oblikuje se u nešto materijalno, taj proces je uzbudljiv, inspirativan i meni daje osećaj kao da sam na nekoj liniji (mislim na kontinuitet) beskonačno prijatno/ispunjujućeg/ne može se objasniti tačno, kakvog osećanja. Najpribližnije će biti ako kažem osećanja radosti, jer rad, izražavanje sebe možemo uporediti sa radošću.

Koliko inspiracija igra ulogu u kreiranju dobre slike, i da li postoje poznati načini za inspirisanje jednog slikara?

Najveću ulogu igra inspiracija, a ono što će je pokrenuti je jedna od slika iz vašeg ukupnog iskustva koja vam zaigra u srcu i vi osetite radost. Krv vam se pokrene u telu, dišete drugačije, odjednom se osetite kao pred put na neko drago mesto. Dakle, morate da delujete odmah, ako je ikako moguće. To je inspiracija.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Ako pripremam samostalno izlaganje, najčešće prvo delimično završim od poslova sve što se ne tiče toga. Prostor oko mene uvek mora da bude funkcionalan, sve na dohvatu ruke, slobodno za korišćenje i kretanje, slušanje, gledanje. Bez ometanja sa strane, koliko god je to moguće. Zbog toga često, još od perioda kad sam bila đak u Školi za dizajn radim noću. Kad počnem da radim onda kao da ulazim u nekakav tunel od energije, boja, obaveza i svetlo na kraju tunela je završetak slike. I naravno - izložba radova.

Divno opisuješ ono što prolaziš u procesu rada. Šta je, za tebe, glavni cilj slikarstva?

Mišljenja sam da kad osoba stane pred bilo koje umetničko delo, ceo proces nastanka tog dela od takozvane inicijalne kapisle koja vam je probudila želju da nešto stvorite, napravite, do završne realizacije i izlaganja tog dela, dobija na dubljem značaju. Tada kreativni proces postaje celovit, pošto je ono što ste želeli da kažete ili pokažete, postalo vidljivo, ima svoju publiku. Taj momenat nazivam u svojoj slobodi alhemijom, pošto sam mišljenja da smo i ja i posmatrač - konzument mog rada na dobitku. Na primer, ja sam srećna što je neko kupio moju sliku i drži je u svom kućnom ili radnom okruženju, osoba koja je vlasnik mog rada je takođe srećna što joj moj rad upodpunjuje životni prostor. Eto ta medjusobna sreća je za mene neka vrsta alhemije, koja me dodatno podstiče da stvaram dalje.

Da li je slikarstvo u Srbiji cenjeno?

Slikarstvo je u Srbiji visoko cenjeno kod ljudi kojima umetnost nešto znači, koji u svojim domovima čuvaju umetnička dela. Znači, svakome kome ima opštu kulturu, ako imate svest o tome da nije dobro baciti kesu u more, verovatno imate i nekakav dublji odnos prema kulturi i umetnosti. Umetnost i kultura su isprepleteni duboko. Ako je umetnost na neki lep način predstavljena detetu kao nešto što je plemenito, što vam pomaže da se osećate lepše, potpunije - imaćete jednog dana, osobu zainteresovanu za umetnost, koja će je ceniti. Prosečnom konzumentu aktuelnih medija u Srbiji preplavljenih pornografskim sadržajima odsečenih od duha, slikarstvo ne znači ništa.

Koliko je bitno da jedan likovni umetnik ima svoj atelje?

Veoma bitno. Zbog svega. Možete verovatno da slikate na stolu u trpezariji kad imate petnaest godina. Kasnije vam treba atelje, lični prostor. Kad bi čovek mogao da se koncentriše i slika ili vaja na ulici ili u nekom smrdljivom memljivom podrumu verovatno bi bio mnogo veći prosek umetnika među nama.

Znači, lični prostor je svakako bitan. Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja tvojim poslom?

U startu je sigurno mnogo lakše ako imate pomać porodice. Jer ste tek završili fakultet i nemate ni blagu viziju toga kakav i koliki put je pred vama. Ako predano radite i prodajete svoja dela preko profesionalnih sajtova za prodaju slika, imate svog dilera umetničkim delima, imate nekoga ko vam je mecena i bez brige i razmišljanja o prodaji možete da slikate u kontinuitetu baš ono što želite, možete da živite odlično u Srbiji od bavljenja tim poslom. To su naravno idealne okolnosti koje ovde nabrajam kao primer za idealnu poziciju jednog umetnika. U suprotnom, kao i od bilo koje druge profesije... Dakle možete da živite od slikarstva u Srbiji ako imate razvijenu mrežu svojih klijenata. Do svega toga je mislim moguće doći vremenom kroz kontinuirani rad i svakako podršku bližnjih. Oni će svakako od prvog momenta poneti ogroman deo tereta izbora vaše životne profesije. Same studije su pozamašan teret za bilo koju prosečnu porodicu.

To je jako korisna informacija. Da li imaš uzora u svom poslu, ko je to i zašto? Koliko je bitno da radiš po nečijem uzoru u svetu slikara?

Kad sam bila đak srednjoškolac, uzori su mi bili Mikelandjelo, Leonardo, Boš, Karavadjo, Velaskez, Vermer, takodje i slikarstvo impresionizma, secesije, umetnost praistorijskih ljudi.... Dopadala mi se težnja ka perfekcionizmu kod Mikelanđela, Leonarda. Oni su mi bili vrhunski uzori. U toku odrastanja i života, sve vreme mi je uzor bila sestra, akademski slikar Biljana Novković. Ona je u jednom periodu života slikala po dimenzijama i značaju ogromne reprodukcije velikih majstora renesanse i taj period proveden u ateljeu sa njom mi je mnogo pomogao da sagledam šta znači spoj talenta, posvećenosti i veštine korišćenja četkice i boje. U životu imam mnogo uzora medju kolegama, ne po stilu njihovog rada već po posvećenosti, kvalitetu rada, istrajnosti, životnoj energiji. Radim onako kako ja želim i očekujem od sebe, da zadovoljim svoj unutrašnji kriterijum - ka tome težim uvek.

Za kraj: Šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu slikari? 

Jedino je važno da osećate radost u srcu dok stvarate, sve ostalo će doći samo po sebi.

 

Vesna nam je svoju pofesiju približila na umetnički način i sigurno će njeni odgovori biti korisni mnogima koji razmišljaju da postanu slikari. Do sledećeg čitanja.

Top