Sanja Filipović - Organizator događaja

Svaki događaj u poslovnom svetu mora biti organizovan do detalja, kako bi se šanse za eventualnim propustima smanjile na minimum. Treba brinuti o vremenskom rasporedu, gastronomskoj podršci, sigurnosti zvanica i još mnogo toga. Kako izgleda posao osobe koja brine o svemu ovome zajedno sa svojim timom, približiće nam Sanja Filipović:

 

Ćao Sanja, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Ćao, drago mi je da na ovaj način mogu da pomognem nekome da možda pronađe svoje novo zanimanje. Event menadžer ili organizator događaja je zanimanje bez kojeg je teško zamisliti današnji poslovni svet. Šta god da gledate, gde god da idete, šta god da slušate, iza toga stoji jedan tim ljudi koji je sve to osmilio, organizovao i sproveo u delo.

Kada si počela da se baviš organizovanjem događaja  i kako je to izgledalo?
Organizacijom događaja sam počela da se bavim spletom slučajnih okolnosti kada sam počela da radim u jednoj softverskoj kompaniji, u marketing odeljenju. U početku sam vrlo malo znala o ovom zanimanju, više je to bila neka moja pretpostavka na osnovu filmova i serija.  Jako sam brzo ušla u taj posao i shvatila da mi se dopada. Bilo je to 2014. godine.

Šta je najbitnije kod početka bavljenja organizacijom događaja?
Najbitnija stvar kod organizacije događaja je sama organizacija. Zaista, jedna od najbitnijih stavki je izuzetan nivo organizacionih sposobnosti, naročito zbog toga što ćete u jednom trenutku voditi više projekata. Sposobnost obavljenja više različitih stvari istovremeno, komunikacija i rad sa različitim profilima ljudi, planiranje vremena, predviđanje i prepoznavanje potencijalnih problema i rešavanja istih.

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?
Mislim da je ova profesija poslednjih godina dobila na značaju.

A šta je ono što najviše voliš kod svog posla?
Najviše volim izazov. Svaki događaj je izazov na svoj način, i nikada ne znaš šta te čeka dok se ne upustiš u to.

Koliko psihologija igra ulogu u bavljenju tvojim poslom, i na koji način?
Ova vrsta posla iziskuje komunikaciju sa različitim profilima ljudi, tako da je psihologija od ključnog značaja za ovu profesiju. Uvek morate da znate kako da se postavite, bilo da su to ljudi koji su uključeni u organizaciju ili je to klijent.

Da li je bavljenje organizacijom događaja  stresno?
izuzetno je stresno, pogotovo što je sva odgovornost na vama. Uglavnom stresne situacije počinju u procesu samog planiranja događaja, kada morate da ispratite sve zahteve klijenata, a opet u granicama predviđenog budžeta i rokova. Kada počne događaj, tada počinje pakao 🙂 Tada morate da budete u pripravnosti, da ispratite svaki korak, da budete na vezi sa svakim članom tima i da probleme rešavate u hodu, pre nego što ih drugi primete. U tom trenutku ste i majstor za tv ako se pokvari, i doktor i animator. Kada imate dobar i pouzdan tim, sve je mnogo jednostavnije.

Kako izgleda tvoj radni dan?
Zavisi od samog događaja. Najlepši deo ovog posla je planiranje događaja, odnosno osmišljavanje kreative, crtanje kula i gradova koje kasnije treba uobličiti u jednu lepu građevinu koja treba da izdrži sve eventualne probleme. Onaj manje zanimljiv, a opet dosta važan, je stalna komunikacija sa klijentom i saradnicima putem mejla i telefona, usklađivanje budžeta i sl.

Šta radiš u situacijama kada događaj ne napreduje po planu?
Na to moramo u startu da budemo spremni, jer je to nešto što se dešava, manje više na svakom događaju. Najbitnije je ostati smiren, i fokusirati se na rešenje problema. Zato je važno imati dobar i uhodan tim, kao i plan B.

Da li je tvoja profesija u srbiji cenjena?
Milsim da će ovo zanimanje tek zaživeti kod nas, pa će vremenom možda biti i cenjenije.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja organizacijom događaja?
Zavisi od kompanije u kojoj ste zaposleni. Česti su bonusi, plata je iznad proseka ukoliko ste u poslu neko duže vreme.

Šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu organizatori događaja?
Ovaj posao je za osobe koje su kreativne i uživaju u planiranju. Posao je izuzetno stresan, i zahteva dosta ulaganja i žrtvovanja, ali onaj osećaj kada na kraju svakog događaja čujete komentare ljudi koji su učestvovali, prisustovali i reči samog klijenta, je nešto za šta vredi nespavanje i rad pod pritiskom.

 

Hvala Sanji još jednom na otkrivenim tajnama profesije organizatora događaja. Do sledećeg čitanja

Jovan Milićević - Product owner

Product owner, ili rukovodilac proizvoda je u Srbiji prilično mlada profesija, bar kada je Srbija u pitanju. Ova profesija obuhvata rad u timu, preuzimanje dobrog dela odgovornosti i razumevanje potreba klijenata. Kako ova profesija zaista izgleda približiće nam Jovan Milićević, kroz vrlo konkretne i korisne odgovore na pitanja:

 

Zdravo Jovane, hvala ti što si odvojio Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Najpre hvala na prilici da podelim par reči o mom poslu. Kao deo fintech startupa LeanPay, svako od nas nosi različite „šešire“ svakoga dana. Suština mog posla je da povežem potrebe biznisa sa razvojem. Moj glavni zadatak je da potrebe naših korisnika pretočim u korisničke priče na osnovu kojih developeri razvijaju proizvod.

Kada si počeo da se baviš svojim poslom i kako je to izgledalo?

Kako sam završio Menadžment, modul Marketing na FONu, moji počeci su bili u vodama marketinga. Kako sam menjao firme i sticao nova znanja, sve više sam bio uveren da je proizvod suština marketinga i da samo Coca Cola može da prodaje isti loš proizvod više puta (i sam je pijem iako znam da ne valja). Kada se ukazala prilika da napredujem na poziciju Product owner-a („Vlasnik proizvoda“) Web tima u MozzartBet-u odmah sam je prihvatio i zavoleo mogućnost direktnog uticaja na to šta će korisnik na kraju dobiti. Početak naravno da nije bio lak jer je trebalo malo vremena da se slože kockice i uloge u timu, ali je bio praktično početak jedne nove karijere.

Kad smo kod početka, šta je najbitnije kod početka bavljenja upravljanja proizvodom, i koliku ulogu tu igra formalno obrazovanje, a koliko praksa?

Formalno obrazovanje poput fakulteta, bar u mom slučaju nije imalo velikog uticaja da bih se bavio ovim poslom. Na predmetima koje sam ja slušao nisam bio u prilici da se sretnem sa Agilnim metodama razvoja, poput Scrum-a, a ona je esencijalna za posao kojim se bavim. Sa druge strane treninzi, meetupi, radionice i konferencije su odlično mesto za sticanje novih znanja.

Da li misliš da je profesija rukovodioca proizvodom perspektivna?

Svakako mislim da je perspektivna, jer svaka ozbiljnija firma koja se bavi razvojem IT rešenja treba da ima poziciju za osobu koja će se baviti identifikovanjem poslovnih zahteva i prevođenjem na tehnički jezik. Kako će ta funkcija glasiti manje je bitno: product owner, product lead, product manager, head of product...

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Rad u sjajnom timu, na prozivodu u koji verujem da može da napravi veliki uticaj na tržištu finansijskih proizvoda i stalno učenje i izazovi čine da svako jutro rado idem na posao.

Divno. A da li je bavljenje tvojim poslom stresno, i ako da na koji način?

Kada radiš posao koji voliš, kao u mom slučaju, i situacije koje izazivaju stres u ostalim okolnostima pre vidiš kao izazov koji te dovodi korak bliže cilju. Odluke ljudi na pozcijama poput moje mogu dosta da utiču na krajnji proizvod, pa samim tim i na uspeh projekta. Postoji veliki broj izazova, ali u dobrom timu to se sve mnogo lakše prevazilazi. Kako radim u Fintech startupu, nemam ni mnogo vremena da razmišljam o stresu, jer je veliki posao pred nama.

Šta se dešava ako tim probije rok isporuke proizvoda, kako se nosiš sa takvim situacijama?

To se dešava i to je realnost. Sve zavisi od slova ugovora koliko je to veliki problem. Slično pitanje sam imao i na intervjuu za posao u prethodnoj firmi. Do nje sam mislio da je pomeranje roka nemoguća stvar, ali sam naučio da o svemu može da se pregovara. Kao što možete da pregovarate o promeni uslova za kredit za stan (teško je verujte mi), tako možete i o pomeranju roka ukoliko imae dobre argumente. Mi koristimo Agilne metodoligije za razvoj, trenutno pre svega Scrum. Ono što on nudi jeste transparentnost i agilnost, tj. prilagođavanja potrebama tržišta. To omogućava da izbegavate situaciju da na dan puštanja u produkciju tražite dodatno vreme, već čim primetite odstupanja od plana možete da ga korigujete. Princip kojim se ja vodim jeste da uvek prvo pregovaram o menanju obima posla, da bi proizvod izašao na tržište što pre kako bismo dobili komentare od pravih korisnika.

Kako se nosiš sa zahtevnim klijentima?

Postoje bar dve vrste klijenata koje bi mogle da se podvedu pod zahtevne: oni koji hoće sve i oni koji ne znaju šta žele. Sa prvima je manji problem. Kod njih je ključno da zajedno dođemo do prioriteta. U ITu sve može da se napravi, samo je pitanje vremena i para. Ukoliko se složimo oko prioriteta, koji mogu naravno da se menjaju vremenom, nemamo nikakav problem. Druga kategorija je teška za saradnju, jer ako neko ne zna tačno šta hoće, šta god da se napravi nije ono što je on želeo. Zbog toga ukoliko ne možemo zajedno da definišemo koji problem rešavamo i kakvo bi trebalo da bude korisničko iskustvo, najradije preskačem taj projekat.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Dan započinjem sa proverom mejlova. Na sreću trenutno ih nema previše. Potom prelazim na Jiru, alat za vođenje projekta koji koristimo. Tu imam uvid u to šta smo uradili tokom prethodnog dana, ali ono što je mnogo važnije jeste šta tek treba da se uradi i na kojim zadacima su potrebna dodatna pojašnjenja, nacrti… Nakon toga krećem sa konkretnim zadacima poput definisanja specifikacije za novu funkcionalnost. Sama specifikacija sadrži korisničke priče, nacrte ekranai scenarije za funkcionalne testove. Kako sedimo svi zajedno u velikoj kancelariji, česte su kratke diskusije sa timom oko trenutnih izazova, što je nešto što značajno olakšava i ubrzava sam razvoj. Jer su svi ključni ljudi na jednom mestu, uvek dostupni.

Šta je glavni cilj upravljanja proizvodom?

Definisati prave probleme korisnika i napraviti kvalitetno rešenje koje će oni želeti da koriste.

Da li je tvoja profesija u srbiji cenjena?

Profesija je cenjena jer IT firme shvataju koliko im kvalitetan kadar na poziciji Product Ownera ili sličnoj može doneti koristi prilikom razvoja software-a.

Da li u Srbiji može da se lagodno živi od bavljenja tvojim poslom?

Lagodan život je subjektivna stvar, ali su primanja u IT industriji iznad proseka. Voleo bih da i ostale industrije stignu IT kolliko je moguće, pa da svi živimo lagodnije.

Da li u tvom poslu ulogu igra psihologija, i ako da na koji način?

Psihologija igra ulogu pre svega u radu sa timom i korisnicima. Verujem da u svakom poslu u kome niste usamljeni vuk, psihologija igra ulogu. Pre svega u boljem razumevanju pravih želja i problema sagovornika, ali isto tako i u prenošenju loših vesti. Kao što smo naveli par redova iznad, recimo kada postoji problem sa rokom.

Koliko ti, kao rukovodilac proizvoda moraš da poznaješ alate koje koriste članovi tvog tima, kako bi proizvod na kraju bio što uspešniji?

Alate koje zajedno koristimo moram dobro da poznajem. Same tehnologije koje razvojni tim koristi, ne moram. Tehnologije koje se koriste u delu koji korisnik vidi (front-end) poznajem dovoljno da znam šta je moguće napraviti, ali ne obavezno i kako.

Kako se rad u manjem timu razlikuje od rada u velikoj korporaciji, šta su po tebi prednosti a šta mane jednog i drugog sistema?

Kako sam radio u oba sistema, moj izbor je mali tim (10ak ljudi) izvrsnih profesionalaca. Mislim da je takav tim najproduktivniji. Mana je naravno mogućnost da neko od članova tima ode, gde se to mnogo više oseća nego u velikoj korporaciji. Ona često daje i neki dodatni osećaj sigurnosti, ali sa druge strane i brojne procese i procedure koje trebaju da budu ispoštovane zbog svih učesnika na projektu.

Za kraj: Šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da postanu product owner-i? 

Kao i u bilo kom poslu, preporučio bih im da se stalno usavršavaju, imaju jasan fokus i prioritete. Ukoliko uvek znaju šta je zaista bitno da se uradi smanjiće bespotreban posao i povećati svoj doprions. Da izazivaju svoje ideje i zapažanja u diskusijama sa drugima. Da čitaju što više literature na temu koja ih zanima. Verujem da svako može još da napreduje i da je učenje trajan proces. IT industrija sada jeste nešto što je u velikom zamahu i ona će još godinama nuditi dobre uslove tako da jeste zanimljiva. Ali ako vas to ne zanima, nađite ono što volite i u tome budite najbolji mogući. Mislim da je to jedini ispravan put da biste se izdigli iznad proseka.

 

Hvala Jovanu što nam je predstavio svoju profesiju kroz jasne i kvaitetne odgovore. Do sledećeg čitanja.

Miloš Gizdovski - Marketing menadžer

U digitalnom svetu konkurencija svakog pravnog lica na tržištu je sve veća. Svakim danom smo bombardovani informacijama, ponudama, popustima, marketingom. Kako izgleda posao jednog Marketing menadžera iz njegovo ugla? Šta je bitno za uspešno bavljenje marketingom? Ova, i druga pitanja smo postavili Milošu Gizdovskom.

Zdravo Miloše, hvala ti na odvojenom vremenu za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Zdravo, radim kao marketing menažer u firmi koja se bavi projektovanjem mehaničkih alata za spasavanje podataka i kompjutersku forenziku. Moj posao pokriva sve aktivnosti: od istraživanja potreba inženjera koji se bave data recovery-ijem do stvaranja proizvoda i oživljavanja prodaje.

Kada si počeo da se baviš marketingom i kako je taj početak izgledao?

Rekao bih da je prvi susret bila organizacija izložbe Foto kluba Jagodina 2010. godine. Pripremali smo materijal, kontaktirali sponzore, zvali ljude da dođu. Dobro smo odradili posao obzirom da je bila puna sala, a izložba je produžena zbog svakodnevnih poseta. Kasnije sam detaljnije upoznao marketing kroz studiranje (FON), pa su mi brojne tehnike i pristupi postali jasniji.

Znači početak tvoje karijere je bio uspešan. Šta je najbitnije kod početka bavljenja marketingom?

Definisan izvor informacija, kako poslovnih, tako i edukacionih. Treba pronaći relevantni izvor znanja i inspiracije. To će učiniti da svaki projekat posmatrate kao izazov koji će drugi analizirati i kojima će to biti baza znanja.

Izazovi sa sobom nose stres. Da li je bavljenje tvojim poslom stresno, i ako da na koji način?

Stresne su situacije koje nismo uspeli da predvidimo. Ako nam rutina postane stresna onda nešto nije dobro, organizacija nije dobro postavljena. Ne kažem da se ovo ne dešava ako ste sve super organizovali, jednostavno postoje stvari koje je nemoguće predvideti.

Koje su odgovornosti jednog marketing menadžera?

Da bude lokomotiva organizacije. Često nije dovoljno ući utabanim stazama i prugom koju je neko napravio. Da biste se izdvojili morate da radite stvari najbolje, da budete primer i onima koji ne razumeju vaš posao.

Pominješ utabane staze. Da li postoji rutina kod bavljenja tojim poslom ili uvek imaš nešto novo da učiš?

Kombinacija – stvari koje su bile nove brzo postanu rutina. Dobra stvar je što sve ovo liči na jednu veliku grudvu snega koja se kotrlja, sve se brzo kreće i usavršava.

Da li psihologija igra ulogu u bavljenju tvojim poslom, i ako da koliko?

Apsolutno. Kakva će tema zainteresovati našeg korisnika da klikne na objavu, share-uje fotografiju, napise preporuku i kupi vaš proizvod? Da biste ovo razumeli morate da razumete način razmišljanja tog korisnika.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Kao i doktorov – prvo se upoznajem sa istorijom ''pacijenta''. Analiza i statistika su dve najbitnije dimenzije modernog marketinga. Otkrivanje veza između događaja i uzroka oduzimaju dosta vremena, ali daju iskustvo za buduće projekte. Konkretno rečeno, pratim dostupne statistike sa Adwordsa, Analyticsa, Facebook-a, MailChimpa i svih alata kojima se služim. Pravim planove za buduće kampanje na osnovu reakcije i rezultata prethodnih projekata.

Da li misliš da je potreban talenat za bavljenje marketingom ili to može svako da nauči?

Talenat je potreban, ali ne i dovoljan. Potreban je splet događaja, iskustvo, pravi proizvod/usluga. Možete biti ultra talentovani, a opet da kampanje ne zažive. Tu je ona razlika između efektivan i efikasan.

Da li u Srbiji može da se lagodno živi od tvog posla?

Može ako ste posvećeni i pratite trendove na dnevnom nivou. Može da se zaradi i ako radite za domaće, a naročito za strano tržište.

Super. Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?

Smatram da jeste, tehnologija je ta koja vuče marketing napred. Pre 5 godina niko nije pomišljao na instagram, a sada je to glavno oruđe mnogim marketarima. A šta tek nosi narednih 5 godina i tehnologije poput veštačke inteligencije i virtualne realnosti...

Za kraj: Šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da se bave marketingom? 

Napravio bih poređenje sa inkognito sportistom koji postaje zvezda.

U početku ga svi gledaju kao ''još jedan igrač''. Da bi istupio iz mase mora da uradi nešto neverovatno, da u ključnom momentu napravi zaokret i skrene pažnju publike. Strategija prvog i pravog nastupa. Svi će pričati o njemu.

Neka im inspiracija budu takvi igrači.

 

Hvala Milošu koji nam je dao koncizan i jasan uvid u svoju profesiju. Do sledećeg čitanja.

Darko Vidić - Preduzetnik

Svako od nas je u jednom trenutku mašta o tome da postane direktor svoje, ili tuđe firme. U privatnom sektoru, biti direktor u većini slučajeva znači imati svoju kompaniju. Svi mi imamo viziju da biti direktor svoje kompanije znači sedeti u fotelji i čekati da legne plata, ali da li je tako? Koje su prednosti i mane ovog posla? Darko Vidić, jedan od najuspešnijih preduzetnika u Srbiji će nam odgovoriti na ova pitanja.

 

Zdravo Darko, hvala ti što si pristao da odgovoriš a pitanja o tajnama tvog zanata. Da li bi mogao da opišeš svoj posao u nekoliko rečenica, šta je suština tvog posla?

Moj posao je ujedno i najlakši i najteži, i najlepši i najružniji. Kao Direktor kompanije Green Design i njenog brenda Geelancer morao sam da nađem najbolje ljude koji će mi pomoći u realizaciji posla. Na svakodnevnom nivou. Koji će mi pomoći kako na strategijskom tako i na taktičkom (operativnom) nivou. Ali, caka je pustiti ljude da rade. Ne mešati im se mnogo u posao. Ljudi misle da kada si direktor ti si gazda. Svemoćan. Naprotiv. Danas direktor znači lider. On mora da zna kada nije a kada jeste u pravu. Kada mora uvažiti tuđe mišljenje. Ljudi imaju mozak i umeju da ga koriste. Direktor nije prepametan i svemoćan. On je samo jedan deo tima, jedna od karika u lancu. A lanac mora biti čvrst, ludo čvrst. Svaka karika. Upravo je poenta i svrha direktora da održava taj lanac čvrstim. I da ga redovno podmazuje. A sve u svrhu rasta i razvoja kompanije i njenih proizvoda odnosno usluga.

Direktor je i svaka pozicija u jednom. I marketing, i operativa, i prodaja, PR i IT. Sve. Direktor mora poznavati svoju firmu i svoje proizvode odnosno usluge do srži. Do svake koske, do najmanje pore. On mora razmišljati 10 godina unapred i strategijski planirati, ali se baviti i svakodnevnim poslovima poput potpisivanja raznih dokumenata, ugovora, opštih operativnih poslova.

Nije nimalo zahvalna pozicija jer kad dođe do problema, ti si kriv! Ti predstavljaš kompaniju, ti si zastupnik, ti si «održavač lanca» i u tebe su sve oči uprte. Ali kada je sve dobro, tu su reči hvale, a nije sve tvoja zasluga. Zasluge su čitavog tima, i to sa punim pravom. Najgori tip ljudi su «gazde» koje rade upravo suprotno. U problemima, svi su drugi krivi sem njega, a sve pohvale kupi za sebe. To je pogrešno.

Ali, nema lepšeg osećaja nego kada znaš da radiš pravu stvar na pravi način uz sjajan tim.

Mislim da će ovih nekoliko rečenica čitaocima dati odličan uvod u tvoje zanimanje. Kada si počeo da razmišljaš o preduzetništvu i kako si ušao u preduzetničke vode?

O preduzetništvu razmišljam još od najranijih dana. Kao klinac od komšije sam kupovao namirnice (čokolade, sokove, hleb…) i prodavao ispred svoje kapije. To mi je bila prva lekcija iz biznisa. Roditelji, pa i taj komšija su me zdušno podržavali. Roditelji, jer sam naučio svrhu i poentu novca, a komšija jer sam od njega kupovao po većoj ceni a prodavao po nižoj. Jer nije bio moj novac, već od roditelja. Otac mi je lepo objasnio: «sine, poenta biznisa je da nešto kupiš po manjoj a prodaš po većoj ceni, a ne obratno». Kada sam primenio tu strategiju, shvatio sam da sam ostao bez posla jer su svi kupovali kod komšije. Ovo su sve izuzetno vredne i važne lekcije za jedno, pre svega malo i nezrelo, dete. Te lekcije su se kasnije isplatile.

Tokom srednje škole i fakulteta stalno sam maštao kako pokrećem neki svoj biznis, startap. Tokom faksa sam radio i kod majke u firmi, pomagao joj u marketingu i prodaji, da bih kasnije doneo odluku da pokrenem nešto svoje. Green Design sam pokrenuo negde pri kraju fakulteta, kada sam sa prijateljima krenuo u razvoj te ideje odnosno startapa. Cela ideja je završena i lansirana negde 2010. Godine. Danas, taj startap ima više od 10.000 dizajnera i stotine klijenata iz celog regiona.

Svaka čast! Šta znači biti preduzetnik, šta su prednosti a šta mane tvog posla?

Ljudi često izuzetno pogrešno definišu termin preduzetnik i samu disciplinu Preduzetništvo. Preduzetnik je osoba koja nešto preduzima, koja ima hrabrosti da krene u rizik i nesiguran posao. Ali svi misle da je to samo u sferi ličnog biznisa. To je potpuno netačno. Preduzetnik može biti to što jeste i u tuđoj firmi. Ogromna je razlika između preduzetništva i menadžerstva. Menadžer puko obavlja poslove upravljanja ljudskim resursima, poslovnim procesima i odlučivanjem u okviru jedne kompanije. Preduzetnik, sa druge strane, svesno ulazi u rizik razvijajući nove proizvode i usluge, i menja način razmišljanja u samoj kompaniji. Daću plastičan primer: Predsednik Izvršnog odbora Unicredit banke je preduzetnik. Jer je prvi u Srbiji «lupio šakom o sto» i doneo odlluku da će ta banka početi sa priznavanjem PayPala i omogućavati kompanijama da primaju uplate direktno na devizni račun kroz svoje Visa biznis kartice. Iako je to veliki problem, i uprskom što je sve po zakonu nikad ne znaš kad će neka nestručna osoba iz Narodne Banke Srbije da ti lupi kaznu jer si tako nešto omogućio klijentima. Sa druge strane, Predsednik Izvršnog odbora Komercijalne banke je običan menadžer. Ne preduzima ništa specijalno i ne upušta se u rizik, odnosno bavi se pukim menadžerstvom. Ali, ljudi generalno percipiraju Preduzetništvo kao pokretanje sopstvenog posla. Ipak je to ultimativni rizik. Krećeš nešto svoje, ulažeš svoj novac, i ako ne uspeš gubiš ga. Zar ne?

Po meni Preduzetništvo je filozofija i način života, razmišljanja, svakodnevne borbe sa vetrenjačama i menjanjem realnosti i sveta oko sebe, dok je Preduzetnik onaj ko ima hrabrosti da to radi, svakog dana, svakog meseca, svake godine, svakog trenutka.

Da li po tvom mišljenju svako može da bude preduzetnik?

Ne. Preduzetnik se rađa. Da li svako može da bude knjigovođa? Programer? Sad svi idu u programere. Jer je to in. I dobro je plaćeno. Ali, o čemu se malo priča, dosta njih ne uspe. Jednostavno nisu za programera. Ja znam da nisam za to i zato se nikad time nisam bavio. Kao što mrzim i knjigovodstvo i nikada time ne bih mogao da se bavim. Naravno, moram ga poznavati, kao i IT, jer sam direktor pa moram znati barem osnove tih stvari i poslovnih procesa. Postoje ljudi koji imaju genijalne ideje ali nisu preduzetnici. Oni često unajme druge ljude da im vode kompaniju i budu njihovi preduzetnici. Daću ponovo plastičan primer – Stiv Vozniak. Imao je genijalnu ideju za kompjuter. Apple. Pored njega je bio neviđeni preduzetnik – Stiv Džobs. On je njegovu ideju pretvorio u stvarnost. Tako da, nije svako za sve. Ali, to ne znači da ne treba da se pokuša. Možda se i uspe, možda ljudi u sebi nađu neke skrivene želje, sposobnosti, pa i preduzetnika u srcu. A ako ne nađu, a imaju dobru ideju, onda je podeliti sa nekim od poverenja i zajedno je graditi.

Koliko je bilo potrebno da bi počeo da se osećaš sigurno u sebe što se posla tiče?

Ja sam uvek siguran u sebe. Tu nemam nikakvih dilema. Moraš biti čvrst i nepokolebljiv. Uvek. To je kao preticanje. Jednom kad kreneš nema stajanja. Ako staneš, gotovo.

Da li imaš uzora u poslovnom smislu, ako da koga i zašto?

Nemam uzora. Barem ne u tom smislu. Svako će danas reći da mu je uzor Stiv Džobs. Iako smatram da je genijalan, i obožavam ga, ipak, bio je prek i nenormalan prema svojim zaposlenima. Smatram da je jedna og glavnih životnih ali i preduzetničkih poenti da napraviš takav posao da od njega živi desetine ili (ako bog da) stotine porodica. To je poenta. Šta mi znači sjajan proizvod ili usluga ali mi zaposleni crkavaju od posla, a pritom sam loš prema njima? Sa druge strane, tu je Ričard Brenson, sjajan lik. Trudim se da od velikana prošlosti i sadašnjice naučim važne lekcije, i izvučem sopstvene zaključke. Kao kad pročitaš tri knjige i sklopiš jednu svoju. Trudim se da budem svoj.

Da li se isplati biti preduzetnik u Srbiji, i kakvu ulogu u tome (isplativosti) igra država?

Teško. I da i ne.  Srbija je izuzetno malo i siromašno tržište i jako je malo startapova (biznisa) koji su uspeli ovde. Ako izuzmemo offline biznis koji uključuje pekare, butike, pljeskavidžarnice i slično. Ja prevashodno govorim o Internet biznis jer su tu početna ulaganja najmanja, a rizik mnogo veći. Ni mi nismo uspeli. Još uvek. Još se borimo. Uskoro izlazimo na globalno tržište gde je posla mnogo više, a tržišta su zdravija. Internet nam omogućava da to radimo iz Srbije, ali ni selidba u druge normalnije države nije van opcija razmatranja. Država svojim suludim zakonima iz 16. Veka ubija svaki oblik Internet preduzetništva i doprinosi neodlučivanju mladih za preduzetništvo. Za offline biznis ti treba barem 20-50.000 eur da bi pokrenuo nešto, a u zavisnosti od kvaliteta usluge i rada profit dolazi mnogo brže. Ali ko ima taj novac danas? Tako da, ne isplati se toliko, što nikako ne znači da ne treba probati. Pokušati. Ako imate dobru ideju, bez obzira da li je offline ili online posao, izvagajte rizik i krenite u posao. Preduzetništvo bez rizika je menadžerstvo. Svaki predan i kvalitetan rad se mora isplatiti, kad-tad.

Koliko je bitno da za vođenje online posla budeš deo internet zajednice regiona, i zašto?

Ako se tvoj biznis zasniva na internetu, moraš biti na njemu, shvatati šta se dešava, jer na osnovu toga donosiš zaključke o trendovima, pravcima u kojima se «Internet kreće». Na netu su neki sjajni ljudi od kojih možeš mnogo da naučiš. Njih možeš i da upoznaš, lično, u oflajnu. Što može ne samo doneti posla, nego i priliku da se zajedno boriš za bolje sutra. Ja se tako borim za 21. Vek već više od 6 godina. I Green Design je prva firma u istoriji Srbije (ali ozbiljno) koja ima račun u banci bez pečata. Da, otvorili smo račun bez pečata. To nam je Internet borba dala.

Ne samo da ste uspešni nego ćete i ući u preduzetničku istoriju Srbije! Za kraj, šta bi poručio mladima koji razmišljaju da postanu preduzetnici u Srbiji?

Samo napred! Ne odustajte, trudite se, pokušavajte, pa i da neuspete, nije strašno. Ako padnete, ustanice, očistite se i nastavite dalje. U nove pobede. I obavezno, ako pokrećete neki Internet biznis odmah idite na globalno tržište. Nemojte ići na domaće pa kasnije. Ne pravite istu grešku kao mi. Odmah global, jer je to najlakši način da dobijete investiciju ali i zaradite mnogo više novac kako bi se vaš biznis razvija većom brzinom. Domaće trište je previše plitko i siromašno za gubljenje vremena. A Internet nam je, hvala bogu, omogućio da odmah posluje na svetskom tržištu, uključujući i domaćem. Srećno!

 

Hvala Darku na divnim odgovorima na naša pitanja, koja će sigurno biti od koristi mladima (i starijima) koji razmišljaju o ovom pozivu.

 

Top