Violeta Kočić Mitaček - Advokat

Advokaturu možemo okarakterisati kao jednu od izazovnijih profesija sadašnjice jer sa sobom nosi obimno teorijsko i praktično znanje potrebno za bavljanje istom, veoma visoku toleranciju na stres, kao i ljubav prema ljudima i razumevanje za svaki slučaj pojedinca. Violeta Kočić - Mitaček je advokat sa iskustvom od 15 godina, a od njenih odgovora na pitanja o profesiji advokata možemo da saznamo mnogo:

 

Zdravo Violeta, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Hvala na pozivu i interesovanju za ’’tajne’’ advokature. Advokatura je posebna društvena pravna služba u sklopu pravosudnog sistema koja se bavi  pružanjem stručne pravne pomoći u različitim oblastima, zastupanju građana i pravnih lica. Obuhvata davanje pravnih saveta, zastupanje i odbranu stranaka pred sudovima ili drugim državnim organima, ustanovama i organizacijama. Uloga advokature jeste da brani zakonitost i štiti prava građana. Advokatura je nezavisna i samostalna, što je garantovano i Ustavom. Advokat se postaje upisom u Advokatsku komoru, koja je esnafsko udruženje.

Kada si počela da se baviš advokaturom i kako je taj početak izgledao?

Advokaturom sam počela da se bavim odmah nakon diplomiranja i ova profesija je bila moj prvi izbor. U početku je bilo izuzetno uzbudljivo i istovremeno zbunjujuće, jer na fakultetu nismo stekli praktična znanja. Na primer, nama pripravnicima bila je potpuna nepoznanica gde bi trebalo da sednemo kada uđemo u sudnicu, kao i šta znače oznake ispred brojeva na predmetima. Takođe, radno vreme je bilo izazovno, pre podne suđenja, zatim odlazak u kancelariju gde se razvrstava pošta, pišu podnesci, a nakon pauze od nekoliko sati, nekoliko puta nedeljno i prijem stranaka u kasnim popodnevnim časovima i najčešće rad u kancelariji do kasnih večernjih sati.

Međutim, imala sam tu sreću da pripravnički staž provedem u advokatskoj kancelariji  Mirka N. Mitrovića koji je  izvanredan pravnik i izuzetna ličnost. Bavio se različitim oblastima prava pa sam imala mogućnost da se upoznam i vodim veliki broj raznovrsnih predmeta, te steknem dragoceno iskustvo, kao i da definitivno odlučim da je advokatura moj izbor.

Pominješ da nije bilo mnogo prakse na fakultetu. Šta je najbitnije kod početka bavljenja advokaturom, a koliku ulogu na početku karijere igra formalno obrazovanje?

Da bi se neko bavio advokaturom na pravi način, potrebna je ljubav prema profesiji, ali posebno ljubav prema ljudima. Kaže se da advokatura nije posao već način života - i to je potpuno tačno. Naime, advokat sa svojim klijentima prolazi kroz njihove najvažnije životne trenutke, često najteže, sluša njihove životne priče, sa njima se zajedno bori za istinu ili milost, u zavisnosti od situacije u kojoj su, i sve to nije moguće bez ljubavi  i razumevanja drugih.

Fakultet nas ne priprema za ova iskušenja, teške priče i sudbine ljudi koji dolaze po pomoć i meni lično je bilo najteže da zauzmem profesionalnu distancu kako bih mogla kvalitetno da sagledam situacije mojih klijenata i pružim im pravnu pomoć, umesto da zajedno plačemo nad problemima u kojima su bili.

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Advokaturom sam počela da se bavim kao potpuni idealista, sa idejom da svojim znanjem pomognem klijentima da ostvare svoja prava, dokažu nevinost.. Sjajan je osećaj kada učestvujem u procesu u kome dobijemo pravednu odluku. To je trenutak u kome potvrdite veru u dobro i znate da sistem funkcioniše i da sve ima smisla. Saznanje da ste uticali na to da svet bude bolje mesto, da nekom život krene ili se nastavi u dobrom pravcu, jeste ono zbog čega vredi živeti i raditi.

Da li psihologija igra ulogu u tvom poslu i ako da na koji način?

Psihologija sasvim sigurno igra ulogu u bavljenju advokaturom. Ono što je važno imati u vidu jeste činjenica da ljudi obično dolaze kod advokata u nekoj teškoj situaciji i da su uglavnom osetljiviji nego inače i da ovo moram imati u vidu tokom razgovora, pa je često potrebno voditi duži razgovor u raznim pravcima kako bismo došli do informacija koje su bitne za konkretan pravni problem. Takođe, bitno je razumeti da svako veruje da je u pravu, a da je izuzetno važno da klijentu tačno prezentujemo kakve su njegove šanse u postupku.

Do sada zvuči kao jako dinamičan posao. Kako izgleda tvoj radni dan?

Tokom pre podneva obično odlazim na suđenja, nakon suđenja posao nastavljam u kancelariji gde pišem podneske za sud, pripremam se za suđenja tako što čitam propise, sudsku praksu, a takođe obavljam razgovore sa klijentima. Postoje dani kada radni dan traje do kasno uveče, a takođe ima dana kada radni dan traje samo nekoliko sati.

Da li je bavljenje advokaturom za tebe stresno?

Advokatura je prilično stresan posao. Naš posao je da, na osnovu informacija koje nam klijenti daju, donosimo odluke koje su najbolje za naše klijente i da preduzimamo pravne radnje na vreme. Najvažnija je tačnost, preciznosti i odlučnost, dobra procena situacije. Česte su neprospavane noći i razmišljanja o predmetima.

Da li se kao advokat ponekad bojiš za svoju bezbednost? 

Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da je advokatura stalan sukob mišljenja, ali u suštini sukob. Verujem da nema advokata koji nije doživeo neprijatnost ili pretnju, ali ne možeš da se baviš ovim poslom ako se plašiš.

Odličan savet. Koliko je timski rad bitan u tvom poslu i na koji način?

Izuzetno je važno da imaš prijatelje i kolege sa kojima možeš da razmeniš mišljenje i konsultuješ se. Ja imam sreću da radim sa upravo takvom koleginicom, a takođe imam sjajne saradnike na koje mogu da se oslonim.

Kako ukratko izgleda jedan proces pravljenja slučaja i kompletiranja istog?

Osnovni korak je razgovor sa klijentom gde je potrebno doći do tačnih i relevantnih informacija, što podrazumeva  jedan ili više sastanaka. Svaki slučaj podrazumeva i određena dokumenta, ugovore ili neka sudska akta, te je potrebno ova dokumenta proučiti i nakon toga preduzeti određenju radnju. Odluka o tome je i najvažnija i njoj prethodi proučavanje sudske prakse i zakona. Slučajevi mogu biti različiti, tako da ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje. Primera radi, ukoliko je klijent u pritvoru, advokat obavlja razgovor u pritvorskim prostorijama i njegov osnovni posao je da klijent izađe iz pritvora, te da osmisli odbranu.

U svakom slučaju, tokom trajanja postupka potrebno je preduzimati radnje u zavisnosti od tog postupka. Prvostepeni postupak završava se donošenjem presude, nezadovoljna strana izjavljuje žalbu, a nakon drugostepene odluke proces je obično gotov.

Šta je glavni cilj advokata? 

Advokatura je profesija koja je neophodna radi zaštite slobode i prava svih građana, cilj advokature uvek je isti  - Ustavom zagarantovano pravo -  svakome se jemči pravo na pravnu pomoć, pravnu pomoć pruža advokatura, kao samostalna i nezavisna služba.

Da li je tvoja profesija u Srbiji cenjena, i zašto?

Mislim da je cenjena. Jedna je od retkih koja i dalje pruža mogućnost slobodnog postupanja i mišljenja.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja advokaturom?

Mislim da može da se živi od ove profesije.

Za kraj: Šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu advokati? 

Mislim da je advokatura izuzetno lepa profesija, koja traži vreme i hrabrost, ali pruža slobodu kao retko koja profesija kao i mogućnost da svet postane bolje mesto.

 

Hvala Violeti na tajnama zanata advokatske profesije koje nam je otkrila, a koje će nam sigurno značiti. Do sledećeg čitanja.

 

Top