Nemanja Rančić - Kompozitor

Muzika je nekada bila luksuz dostupan samo bogatima, ali danas smo okruženi istom na svakom ćošku. Pored toga što je slušamo kada hoćemo da se opustimo ili igramo, potrebna je i u mnogim drugim sferama kao element koji doprinosi atmosferi koja hoće da se postigne. Tu su filmovi, serije, pa i video igre. Nemanja Rančić ima dugogodišnje iskustvo u komponovanju muzike i podeliće sa nama neka od svojih iskustava:

Zdravo Nemanja, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Pošto radim kao kompozitor i producent muzike za igre, najviše ću pričati o ulozi muzike u igrama. Uloga muzike u samoj igri je jako slična ulozi muzike u filmu, tj. da pojača dramski efekat određenih scena i da ima interakciju sa samim igračem i njegovim postupcima, prateći tok same igre. Moja uloga se sastoji od više procesa. Prvi je odabir instrumentarijuma i dogovor sa samim producentom o tome u kom pravcu želimo da muzika ide. Pošto se muzika delina “sinematike” i “ingame” muziku, postoje i dva različita načina rada na njoj. Sinematici su kratke video animacije koje je potrebno ispratiti muzikom. Tu je najveća sličnost sa filmom. Dobijam gotov video i prateći radnju, komponujem muziku. Ingame muzika je muzika koja, kao što sam naziv kaže, ide u toku same igre i nivoa. Nju komponujem na osnovnu scenarija igre, screenshotova različitih scena i same radne verzije igre.

Kada si počeo da se baviš komponovanjem muzike i kako je taj početak izgledao?

Počeo sam da se interesujem za ceo proces u srednjoj muzičkoj školi, na sekciji koja je kratko trajala i bavila se samim softverom za produkciju muzike. Nisam video sebe kao neko ko se bavi klasičnim komponovanjem, već hibridnim pristupom, jer sam već uveliko shvatao čari elektronske muzike i raznih podpravaca.

Šta je najbitnije kod početka bavljenja komponovanjem muzike, i koliku ulogu u na početku karijere igra formalno obrazovanje a koliko talenat i prethodno bavljenje muzikom?

Mislim da je sve navedeno bitno, jer se formalnim obrazovanjem stiču uslovi za brže realizovanje ideje, a talenat i prethodno bavljenje muzikom daju iskustvo i veći fond ideja, da se tako izrazim. Napomenuo bih stavku koja je podjednako važna kao pomenute, a to je naslušanost i poznavanje žanrova. Ne jednog, dva, pet. Svih. Treba slušati bukvalno sve, jer ograničavanje nikako nije dobro. Zamislite slikara koji je ograničen na samo jedan spektar boja. 🙂 Najveću inspiraciju sam pronašao u najrazličitijim žanrovima i njihovom mešanju.

Koliko je poznavanje i sviranje instrumenata bitno za komponovanje muzike, i na koji način? Da li je dovoljno da poznaješ samo teoriju?

Bitno je jer moraš da razmišljaš i praktično, ne samo teoretski, a i mnogo je brže da snimiš ideju nego da je isklikćeš mišem.

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna, i zašto?

Perspektivna je zato što je muzika svuda oko nas, iako je to danas postalo možda malo trivijalno i sve manje ljudi zapravo sluša muziku, tj. stvarno sedne, pusti i samo sluša muziku i ne radi ništa drugo. Ima je svugde, u reklamama, igrama, serijama, filmovima, pozorištu, liftu, pa čak i u klubu. He he.

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Horne, puno horni, kad grunu tutti za neki trejler. Šalim se, naravno, mada i ne. Na makro planu najviše volim što konstantno imam nove izazove, nove žanrove igara koji su potpuno različiti i treba im potpuno nova muzika, novih kombinacija instrumenata, akustičnih i sintetičkih, a na mikro planu je to zadovoljstvo kad konačno nađeš dobru temu i dobru harmoniju uz nju.

Da li misliš da je Srbija u toku sa ostatkom sveta što se tiče komponovanja muzike?

Ne još. Polako sustiže zahvaljujući dostupnosti alata za rad. Glavni problem je što ljudi iz industrije kod nas još uvek zvuk i muziku vide kao poslednju rupu na svirali. Susreo sam se sa ljudima iz samog vrha globalne industrije, koji još uvek mogu da primete isti problem čak i u tako velikim kompanijama, samo u manjoj meri.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Iako imam privilegiju da radim od kuće, navikao sam da ustanem ujutru kao da idem na posao i da onda radim dok ne završim svoju dnevnu kvotu koja zavisi od rasporeda koji imam unapred pripremljen jer naša firma radi na velikom broju igara i sve mora biti unapred pripremljeno. Posle toga nastavljam da radim “freestyle”, da se plastično izrazim. To radim da bih se usavršavao. Postavljam sebi nove izazove, i kreativne i tehničke.

Da li je komponovanje stresno, i ako da na koji način?

Ako pogledam kakvih sve poslova ima, nije. Jedini “stres” nastaje kad treba da stvoriš novu temu i konstantno nisi zadovoljan postojećom, pa ti deluje kao da se vrtiš u krug.

Koliko je timski rad bitan u tvom poslu i na koji način? Od koga najviše zavisi uspeh tvog posla sem tebe samog? Sa kim najviše sarađuje jedan kompozitor?

Bitan je kao i u svakom grupnom poslu. Uspeh mog posla najviše zavisi od mene, to je definitivno, ali jednim delom i zavisi od toga koliko me sama igra i vizuelni momenat inspirišu.

Kako ukratko izgleda jedan proces komponovanja pesme?

Ukratko, teško je reći. Nekad otvorim samo jedan isntrument i gledam da snimim idealnu temu na njemu, pa je onda razvijam dalje. Nekad gledam da prvo nađem sam instrument koji će me najviše inspirisati ili napravim neku boju na nekom od sintisajzera.

Šta želiš da postigneš od svoje profesije?

Trentno mi je ultimativni cilj da čujem svoje delo u izvedbi simfonijskog orkestra. Dugoročno, ne postoji postizanje, ne postoji cilj. Uvek misliš da može drugačije, da ne kažem bolje, raznovrsnije.

Da li je tvoje profesija u Srbiji cenjena, i zašto?

Nigde nije cenjena sama profesija, već način na koji se njom neko bavi. Ne bih da diskutujem o različitim uslovima koji postoje u Srbiji, ali mogu da kažem da je svakako jako malo tržište i da je manje ponuda nego u razvijenijim zemljama.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja komponovanjem?

Ja živim. 🙂 Ne treba se ograničiti samo na komponovanje, jer danas je gotovo nemoguće biti samo kompozitor. Pored orkestracije moraš da poznaješ dizajn zvuka, sintezu, donekle i video montažu, da barataš žanrovima, da nisi unificiran.

Šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da postanu kompozitori?

Slušajte muziku, ali stvarno je slušajte. Odvojite vreme samo za to, bez ikakvih propratnih aktivnosti. I slušajte što više žanrova, nemojte imati predrasude. Istražujte, isprobavajte sve mogućnosti, sem onih koje će vam spžiti neku spravu.

I na kraju, shvatite jednu činjenicu - uvek postoji nešto što niste znali!

Vojislav Vukadin - 3d Texture Artist

Razvoj kompjuterske grafike ne samo da je doprineo kvalitetnom interaktivnom stvaranju grafičkog sadržaja, već je stvorio čitav niz kreativnih zanimanja. Vojislav Vukadin je 3d umetnik za teksture i otkriće nam tajne svog zanata.

 

Zdravo Vojislave, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Znata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Posao Texture Artista je izrada tekstura koje se koriste u video igrama, filmu, komercijalnom program i sličnim sadržajima. Teksture se dodeljuju 3D modelu u cilju kreiranja vizuelnog utiska.

Da li je potrebno formalno obrazovanje da bi se neko bavio tvojim poslom, ako jeste i koje?  Koje veštine su potrebne da bi neko bio Texture Artist?

Formalno obrazovanje nije neophodno, ali je poželjno, naročito iz oblasti koje se odnose na umetnost u širem smislu. Ono sto pomera jezičak na vagi je poznavanje i upotreba različitih softwera, kao i  prezentacija radova/portfolio, koja se uz vežbu i talenat,  vremenom može izgraditi.

Kako si se odlučio da se baviš ovim poslom, i kako je taj početak izgledao?

Iskreno, od malih nogu  sam znao da će umetnost biti put koji ću graditi. U periodu sazrevanja zanimale su me razne kategorije: muzika, video, film… ali i video igre kao jedan lep i zabavan spoj različitih disciplina

Kako izgleda tvoj radni dan? - sa fokusom na posao, ukratko. Kako izgleda proces izrade 3d teksture za neki model?

Trenutno radim u jednom novosadskom studiju i moj osnovni zadatak je izrada tekstura za karaktere. U toku radnog dana se trudim da za zadato vreme pružim najbolji mogući rezultat.  Vrlo često to uključuje i konsultacije sa Art direktorom i ostalim članovima tima.  Razmena ideja  je svakako poželjna, uvek želimo  da podignemo nivo kvaliteta na svakom novom projektu.

Na kakvim projektima obično radiš?

Studio u kojem radim je učestvovovao u razvoju poznatih video igara na tržistu, poput:  Grand Theft Auto V by Rockstar Games, Ryse: Son of Rome by Crytek, The Order: 1886 by Ready at Dawn, Until Dawn by Supermassive games, Star Citizen by Cloud Imperium Games, Horizon by Guerrilla games, Hellblade by Ninja Theory  itd.  Video igra koja je objavljena ove godine, i koju dodatno mogu da navedem,  je Hidden Agenda by Supermassive Games.

Šta koristiš od opreme i koliko je ona važna za tvoj posao?

Stabilan i brz računar je bitna stavka koju je nemoguće zanemariti pogotovo ako se radi na projektima koji zahtevaju visoke rezolucije i odredjen nivo detalja. Vreme koje se odnosi na mašinsku obradu je u pojedinim situacijama krucijalno posebno ako se rade dodatne korekcije i izmene.  Moguće je izgurati posao i na slabijim  konfiguracijama, ako rokovi to dozvoljavaju.

Koje programe koristiš u procesu rada?

Široka je paleta programa koji se danas koriste u produkciji i u zavisnosti od potreba svako bira svoj alat.

U mojoj “kutiji” se najčešće nalaze  Photoshop, Mari, Maya, ZBrush, Unreal Engine 4 itd.  Poslovi na kojima trenutno radim se uglavnom vezuju za realtime grafiku pa se finalni proizvod prezentuje u UE4.  Drugim rečima, sve što se radi u navedenim programima i aplikacijama u ovom slučaju završava u game engine-u.

Da li kao umetnik imaš izgrađen neki svoj stil ili se maksimalno trudiš da budeš komercijalan?

Vodim se referencama i trudim se da ono što radim bude što bliže fotorealizmu, koliko je to moguće.  Svakako da postoji izvesna doza odstupanja, pa u zavisnosti od potreba mogu da prilagodim svoj stil. U principu, sve zavisi od zahteva klijenata.

Kako pronalaziš inspiraciju?

Danas je relativno lako pronaći inspiraciju uz upotrebu internet pretraživača. Povremeno mi više prija da posetim neku izložbu  ili se inspirišem kroz potpuno drugačiji sadržaj u odnosu na posao kojim se bavim.

Da li postoji neko ko ti je uzor u Srbiji ili svetu?

Ne mogu reći da slepo pratim uticaje  umetnika, kako kod nas tako i u svetu, ali bi definitivno morao da pomenem da sam jedno vreme intenzivno analizirao rad umetnika kao sto su HR Giger, Scott Spenser, Steve Wang, Tom Jr Woodrof, Ron Mueck… Takodje, uzori su mi kolege i saradnici koji me okružuju.

Kako pratiš trendove u svom poslu?

Trendove pratim koliko je moguće.  Obzirom na obim sadržaja koji se nudi, uglavnom sam fokusiran na usko stručno i ono što me u tim okvirima interesuje.

Da li misliš da je Srbija u toku sa ostatkom sveta kada je tvoj posao u pitanju?

Srbija ima sasvim solidan broj studija od kojih su neki na svetskoj mapi CGI industrije i to je činjenica koja motiviše.  Utisak se danas dosta popravio u odnosu na prethodne godine.

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Uživam u radu sa bojama i slojevima. Sa druge strane, zaista volim da rešavam probleme koji se povremeno javljaju u toku rada. Sve ukupno jedan dinamičan,  zabavan i ne baš jednostavan posao,

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna, i zašto?

Razvoj novih tehnologija donosi nove potrebe (i obrnuto) tako da verujem da jeste perspektivna, uz obavezno napredovanje i otkrivanje novih rešenja u struci.

Da li je tvoj posao stresan i kako se oslobađaš od sresa?

Trudim se da amortizujem stres koliko je to moguće, nadam se da uspevam. Dosta pratim novu muziku i povremeno ”prekopavam” staru. Muzika je moja prva ljubav i prati me praktično ceo život. Često odlazim na koncerte i dobro je da ih ima u Srbiji pa se uvek nadje nešto zanimljivo za nas koji “od izvora biramo drugi putić” . Takodje volim  filmove Horror/SF  žanra i rado ih gledam.  Uz vreme provedeno sa porodicom I prijateljima, sasvim dovoljno da zaleči stres.

Da li je tvoje profesija u Srbiji cenjena, i zašto?

Možda cenjena nije prava reč, ali moze zvučati zanimljivo.  Ponekad mi nije lako da objasnim čime se tačno bavim, jer može zvučati apstraktno i predstavljati nepoznanicu osobama koje su  van branše. U svakom slučaju moja profesija je deo svakog studijskog pipeline-a koji akcenat stavlja na vizuelni momenat.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja tvojim poslom?

Iskreno mislim da ako si dobar u bilo kojem poslu, možeš da obezebediš zdrav život i neku vrstu stabilnosti. Posao kojim se bavim je pretežno okrenut ka globalnom tržistu i moguće je naći svoje mesto na toj listi.

Šta bi poručio svima onima koji razmišljaju da postanu 3d texture umetnici?

Istrajnost, upornost i strpljenje su verovatno najbitnije stavke na razvojnom putu, ali pre svega treba da postoji ljubav i interesovanje prema poslu. Proces koji vodi do željenog cilja ćesto može biti dugotrajan i naporan, pa nije zgoreg imati podršku ljudi koji te okružuju.  Ako je novac jedini motiv, to dodatno može da pojača nesanicu.

 

Hvala Vojislavu što je sa nama podelio tajne svog zanata. Do sledećeg čitanja.

Top