Milica Damjanović - Prodavac turističkih aranžmana

Prodavac turističkih aranžmana nam kao profesija omogućava da se neprekidno usavršavamo, da obilazimo zanimljive destinacije, ali nosi sa sobom i određeni stres. Kako zaista izgleda ova profesija, približiće nam Milica Damjanović:

 

Zdravo Milice, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Moj posao je da ljudima zainteresovanim za određenu vrstu putovanja pomognem u potrazi i realizaciji istog. Kada gosti dolaze u agenciju da se raspitaju o određenim aranžmanima, destinacijama, to je tek prvi korak u avanturi koja započinje - a najčešće je u pitanu godišnji odmor koji ljudi u Srbiji najradje provode na moru , planini, banji... Naravno, postoje i druge vrste putovanja, vezana za poslovne, medicinske i ostale potrebe ljudi, tako da sve češće dobijamo zahteve za putovanja na medeni mesec u neku egzotičnu zemlju, kao i da pokušamo da pronađemo najbolju rutu, smeštaj i transfer za recimo petodnevno poslovno putovanje u Afriku, Ameriku...

Kada si počela da se baviš prodajom turističkih aranžmana i kako je to izgledalo?

Pre nešto više od deset godina, kada je sve izgledalo drugačije - nije postojao toliki izbor destinacija pre svega. Našim turistima nisu bila dostupna mnogobrojna grčka ostrva, Španija i Italija su važila za gotovo nedostižne i veoma skupe destinacije, a Egipat, Tunis i Turska su tek postavljalji svoj ’suncobran’ za srpske turiste. Manje se razmišljalo o detaljima koji su danas gotovo neizostavni kada se neko interesuje za određeni aranžman ( wi fi, sef, usluge rent a cara, itd).  Takođe, postojao je i vizni režim koji je u mnogome sputavao naše turiste da se odluče za letovanje ili zimovanje izvan naših granica.

Zaista, sada je situacija dosta drugačija. Šta je najbitnije kod početka bavljenja tvojom profesijom, koja su predznanja potrebna?

Potrebno je mnogo toga, ovaj posao se ne zasniva samo na položenom ispitu za vodiča, završenoj srednjoj ili višoj školi strukovnih studija- reč je o veoma kompleksnom skupu veština kojim dobar prodavac turističkih aranžmana mora da barata besprekorno. Svaki pocetak iziskuje neke osnove, recimo da bi bilo poželjno poznavati geografiju, istoriju umetnosti , ali i psihologiju i sociologiju. Nije poenta nekome samo tehnički prodati aranžman, posebno kada je putnik već odlučio gde i kada želi da putuje. Treba biti spreman na razne želje i potrebe turista koje se trebaju spakovati u jedan kofer uz određen budžet.

Što je ponekad teško, predpostavljamo. Da li je bavljenje prodajom turističkih aranžmana stresno, i ako da na koji način?

Stresno je, da. Kako već napomenuh, mnogo je izbora pred nama, i ponekad je to zapravo i problem; "što više gledam - sve manje znam šta želim" - veoma je česta rečenica koju čujemo od naših stranaka. Onda tu nastupamo mi, trudimo se da dobro procenimo profil putnika, njihove želje, afinitite, i da sve to uklopimo u raspoloživost kapaciteta i finansijsku koncepciju. Takođe, svako ima svoj doživljaj određene destinacije, smeštaja, a mi kao prodavci i savetnici za putovanja moramo biti potpuno objektivni i iskreni, kako bismo što bolje pružili dojam željenog aranžmana.

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?

Perspektiva postoji, ali samo ako nastavi da se neguje kultura i običaj odlaska u turustičku agenciju koja bi vam pomogla u pronalaženju pravog izbora za vaše putovanje. Današnji uticaj interneta koliko pomaže, toliko i odmaže ovoj profesiji, jer kako sam već navela; što više gledamo - to manje znamo .

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla?

Teško je opisati rečima jedan dan u ’’sezoni’’ u turističkoj agenciji, posebno u onoj kroz čija vrata prođe više hiljada turista. Možda jedna reč može da opiše - Adrenalin. Mešavina i smeha i suza, radosti i brige, prijatnih i manje prijatnih ljudi i situacija, kao i spremnost na razne izazove. Ko ispeče ovaj zanat, zasita bi mogao da se bavi i raznim drugim profesijama, jer se kroz ovaj posao nauči mnogo toga.

Pominješ druga znanja. Koliko je poznavanje jezika bitno za tvoju profesiju, i zašto?

Vazno je znati makar engleski jezik, a svaki drugi je samo još veća prednost. U komunikaciji sa ino partnerima neophodno je poznavanje engleskog jezika ukoliko ne govorite potreban strani jezik na kom oni komuniciraju (najčešće grčki, nemački, italijanski, španski )

Pričamo o sporazumevanju. A kako prodavac turističkih aranžmana zaista razume potrebe potencijalnog kupca?

To se uči. Vremenom. Što i jeste zapravo najveća, neopipljiva tajna ovog zanata.

Kako izgleda tvoj radni dan?

"Dobar dan, izvolite?" Tako počinje, a završava sa "Dobro veče, izvolite?". Sve između je pomenuti adrenalin, puno ljudi koji dolaze i odlaze iz agencije, puno telefonskih poziva, puno pitanja i još više odgovora. Zatim ima adminstracije i tehničkih propratnih poslova koji su neizostavni deo naše svakodnevnice, a koji omogućuju da sve teče bez greške, i da se svako putovanje isprati od početka do kraja.

Zaista kompleksan posao. Da li je tvoja struka u srbiji cenjena?

To je već retoričko pitanje... Smatram da je u ovom trenutku puno mladih ljudi koji su završili visoke škole ili fakultete, ali ne poseduju adekvatno radno iskustvo kako bi dobro odgovorili ovom pozivu, no ipak - od nečega se mora početi.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja prodajom turističkih aranžmana?

Zaista zavisi- od slučaja do slučaja. Može se preživeti, može se proputovati i videti malo više ’sveta’ nego što bi recimo bankarski službenik ili neko iz druge branše imao mogućnosti.

Za kraj: Šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu prodavci turističkih aranžmana?

Ako želite profesiju koja obuhvata mnogo disciplina, gde ćete putovati i stalno komunicirati sa strancima i stalno imati dinamično radno vreme - onda je ovo profesija za vas.

 

Milica nam je divno objasnila kako izgleda biti prodavac turističkih aranžmana, i hvala joj na tome. Do sledećeg čitanja.

Nenad Naumović - Vozač autobusa

Vožnja automobila je većini nas rutina koja se stiče posle nekoliko godina i uglavnom o vozačima koji to rade profesionalno razmišljamo kao o sebi - da rade svoj posao rutinski. Međutim, kako izgleda voziti pedesetak ljudi kroz nepoznate i manje poznate gradove evrope, da li je rutina? Da li je ovo dinamičan posao? Na ova, i još mnogo drugih pitanja odgovoriće nam Nenad Naumović, profesionalni vozač autobusa.

Ćao Nenade, hvala ti što si izdvojio vreme da porazgovaramo. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Moj posao je da ljudima koji se odluče da krenu na neko putovanje omogućim što veće uživanje u vožnji i njihovoj avanturi na koju su krenuli. Da svojim pristupom i ponašanjem doprinesem da se putnici vrate sa što lepšim uspomenama sa putovanja. Da se potrudim da budem ljubazan, da muziku, filmove i vožnju prilagodim dinamici predela kroz koje prolaze.

Kada si počeo da se baviš profesionalnom vožnjom i kako je prva vožnja izgledala?

Prva vožnja je bila u 23. godini i to do Praga. Sećam se da sam imao veliku tremu kako ću da odradim razgledanje Bratislave, a potom i Praga. Imao sam tu sreću da me je kolega odmah " bacio u vatru".

Znači, "bacanje u vatru" je bitna stvar. Šta je još bitno kod početka bavljenja vožnjom?

Najbitnije je da se pripremite u svojoj glavi na rad sa ljudima i da se potrudite da uvek pratite sve što se dešava u saobraćaju i u autobusu. Važno je da uvek pratite dešavanja oko vas.

Zvuči kao da uvek moraš da budeš na oprezu. Da li je bavljenje tvojim poslom stresno, i ako da na koji način?

Kako u svakom poslu postoji određena doza stresa, tako postoji i u ovom. Koliko god dobro održavali vozilo, pa i da je novo kvarovi su uvek opcija, jer danas su vozila puna elektronike. Reakcije putnika u pojedinim situacijama, kao i odvojenost od kuće su najveći stres ovog posla. Ima dosta stresnih situacija, ali na kraju dana kada rezimiram prethodni dan, uglavnom ne mogu da ih se setim. Ima mnogo više lepših situacija, pa tako brojnije lako putisnu iz sećanja ove ružne.

A koje su još odgovornosti jednog vozača, pored same vožnje?

Pre samog stratovanja motora uvek je važno vizuelno prekontrolisati vozilo (da nema fizičkih oštećenja ili nekog curenja ispod karoserije), kontorla ulja i vode. Kada se motor startuje onda se preko kompjutera vozila prekontrolišu svi ostali parametri rada motora i klima uređaja. Izuzetno je važno da je vozilo uvek čisto (spolja i iznutra). Da putnicima bude omogućena prijatna vožnja, kao i nesmetano pravljenje fotografija .

Koliko vremena je potrebno da se savlada vožnja autobusa?

Da bi se dobila "D" kategorija potrebno je da se poseduje najmanje dve godine vozačka dozvola "C" kategorije. Sedam časova teorije i deset časova prakticne obuke je potrebno. Kada se dobije dozvola "D" kategorije, onda se kroz posao uči svakog dana - do kraja radnog veka.

Kolliko odmora je potrebno posle jedne vožnje kako bi mogao ponovo da sedneš za volan?

Dnevno profesionalni vozač sme da upravlja vozilom 9h, posle čega mora da ima odmor od najmanje 11 h. Na nedeljnom nivou vozač može da upravlja vozilom maksimalnlo 56 h , posle čega mora da ima neprekidan odmor od 45 h.

Kako izgleda tvoj radni dan? Ne samo kada voziš već kada si i u nekom od evropskih gradova.

Zbog prirode posla i da bih sačuvao zdravlje, radni dan mi počinje veoma rano, već oko 05:30h, tada uzimam patike za trčanje i krećem na jutarnji džoging. Posle tuširanja i doručka krećem sa vožnjom na izlet koji je tog dana na programu. Uveče kada se vratim u hotel sredim autobus (čisćenje i papirologija), pa odem u malu šetnju, pa na spavanje.

Šta je lepota tvog posla? Da li uz vožnju imaš vremena da vidiš razne destinacije evrope i sveta?

Najveća čar ovog posla i jeste ta što mogu da se vide razne destinacije, koje nije moguće u većini poslova. Uvek se trudim da iskoristim destinaciju da obiđem znamenitosti te destinacije. Da probam hranu i upoznam običaje destinacije koju posećujem. Mislim da sam se "navukao" na tu dinamiku, da jedno veče slušam buzuki u atinskoj taverni, da posle dva dana jedem trdelnik na trgu u Pragu a već krajem nedelje pijem popodnevnu kafu u Parizu.

Da li u Srbiji može da se lagodno živi od tvog posla?

Može da se živi pristojno.

Da li pre nego što kreneš da voziš u neki grad moraš da se detaljno upoznaš sa tim gradom?

U današnje vreme sofisticiranost GPS uređaja je na najvišem mogućem nivou, ali uvek imam kod sebe atlas kao i planove grada. Trudim se da se pred novo putovanje preko interneta što bolje upoznam sa planovima saobraćajnica kojima ću se kretati.

Za kraj, šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da postanu vozači? 

Poručio bih im da se trude da budu smireni kada rade, da se nasmeju i uživaju u poslu. Da uvek budu na oprezu i kao što sam gore napomenuo - da se uvek trude da prate dešavanja u autobusu i van njega.

Kao što su meni stariji vozači rekli : "Kada sedneš za volan i prestaneš da osećaš malu dozu pozitivne treme u smislu odgovornosti - promeni zanimanje".

 

Hvala Nenadu što nam je tako divno predstavio svoju profesiju. Do sledećeg čitanja.

Top