Velibor Stanković - Grnčar

Grnčarstvo je stari i gotovo zaboravljeni zanat izrade predmeta od gline. Vekovima su razni kulturni uticaji oblikovali ovaj zanat i predmete, od običnog upotrebnog predmeta do muzejskog eksponata. Velibor Stanković je grnčar i iz svog iskustva će nam preneti kako izgleda proces izrade predmeta od gline i kako je biti majstor svog zanata.

 

Zdravo Velibore, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Posao grnčara je stari zanatski posao koji podrazumeva izradu predmeta od gline na točku ili na mašini. Izrada predmeta na točku zahteva više znanja, pripreme materijala i koncentracije u odnosu na mašinsku izdradu. Predmeti koji se izrađuju su različitog oblika, veličine i namene.

Kako si počeo da se baviš grnčarstvom i kako je taj posao izgledao?

Grnčarstvo se u mojoj porodici prenosi već generacijama tako da sam od ranog detinjstva u dodiru sa grnčarstvom. Prvi radni zadatak sam imao već sa osam godina kada sam pomagao ocu u radionici. Godinama sam učio od svog oca da bi sa šesnaest godina počeo ozbiljno da učim zanat kako bih dostigao majstorski nivo. Svaki početak je težak, a još kada se uzme u obzir da ovo nije lak posao, onda je stvarno bilo naporno u početku.

Da li postoji formalno obrazovanje za grnčarsku profesiju?

Koliko mi je poznato postoji samo u srednjoj školi Tehnoart u Beogradu. Mislim da je broj mesta ograničen na nekoliko đaka po godini u skladu sa potrebama tržišta. Sa druge strane, u svet grnčarstva se može ući učeći kod nekog majstora ili na kursevima koje organizuju privatne škole i udruženja.

Da li majstori ljubomorno čuvaju tajne svog zanata? Da li planiraš da nekome preneseš svoje znanje?

To isključivo zavisi od majstora kao osobe da li će biti škrt na pokazivanju veština ili ne. Zanat se i krade, to je poznato od davnina. U tajne mog zanata sada uvodim samo moju decu koja prolaze kroz gotovo iste faze kao i ja kada sam učio. Nisam planirao da još nekog podučavam, jer nemam dovoljno vremena da bih se posvetio nekom učeniku na pravi način.

Šta sve mora da poseduje jedan grnčar od veština do alata?

Posao grnčara je težak, prljav i veoma fizički naporan, pa samin tim nije za svakoga, jer traži jaku kičmu i veliku izdržljivost. Koncentracija je veoma važna u ovom poslu. Poželjno je da grnčar ima i umetničke sklonosti, da bude kreativan i da zna da crta. Ovaj zanat zahteva i dosta prostora kako za skladištenje gline, prostor za izradu predmeta, prostor za mašine, prostor sa policama za sušenje, mesto za peć i izložbeno prodajni prostor.

Kako izgleda proces izrade predmeta od gline?

Pre svega glina treba da se iskopa i da se dopremi do radionice. Nije svaka glina pogodna za grčarstvo pa se vodi računa da uvek glina bude ujednačenog sastava i kvaliteta. Potom se glina kvasi da bi mogla da se melje. Za mašinsku proizvodnju predmeta glina se melje dva puta, tako da se dobije masa ujednačene strukture, dok se za ručnu izradu predmeta na točku (vitlu) glina melje od tri do pet puta. Samlevena glina se potom mesi. Ručna izrada je teža i zahtevnija je u svakom smislu, pa je neophodno da materijal bude dobar da se uz uloženi trud dobije što bolji i kvalitetniji proizvod. Potom, kada se napravi predmet onda se nosi u prostoriju sa dobrom ventilacijom na sušenje. Proces sušenja zavisi od vremenskih uslova, nije dobra ni povećana vlaga u vazduhu kao što nisu pogodne ni tropske temperature. Neophodno je stalno praćenje da bi se znalo kada je predmet spreman za pečenje. Predmeti se peku u velikoj peći na drva ili struju na 900 stepeni. Vreme pečenja zavisi od količine i veličine predmeta i može da traje od nekoliko sati do više dana. Po završetku pečenja predmeti se hlade i ohlađeni su spremni za upotrebu. Neki predmeti se dodatno glaziraju ili boje pa se proces pečenja obavlja dva puta u tom slučaju.

Da li se neki predmeti oštete u procesu izdrade i šta se kasnije radi sa njima?

To je neminovno da se nešto ošteti dok se radi. Sve ono što se ošteti u fazi sušenja to se pokvasi, samelje i premesi i ponovo se pravi. U fazi pečenja se uvek desi da dođe do nekog loma odnosno pucanja i ti predmeti se uglavnom poklone onima koji ih uvek na veoma kreativne načine upotrebe.

Koje sve predmete pravi grnčar?

Od gline se može napraviti mnogo toga, a grnčar obično pravi razne posude za kuvanje i pečenje hrane, saksije za cveće u najrazličitijim oblicima, krčage za vodu, amfore, ćupove, lampe, vaze, posude za hranjenje životinja i razne ukrasne predmete.

Da li misliš da će ručni rad biti opet na ceni?

Ručni rad je već sada na ceni i drago mi je što se ljudi interesuju za predmete koje proizvodim. Jedino je problem što se retko vidim sa tim ljudima koji se interesuju za moje prizvode. 🙂 Najveći je problem što bi svi hteli da sve bude što jeftinije, a ni sada nije skupo.

Da li tvoja profesija ima budućnost?

U principu bi trebalo da ima budućnost, ali je jako teško izboriti se sa masovnom kineskom proizvodnjom. Nije problem što oni rade isto što i ja, ali je veliki izazov biti konkurentan na tržištu sa njima odnosno sa njihovim proizvodima sada kada kupce najviše interesuje cena, a manje kvalitet.

Da li je tvoj posao stresan?

Moj posao nije posebno stresan, ali ne mogu da kažem da stresa nema. Stres je prisutan kao i u svakom poslu, jer se pored izrade predmeta radi i sa ljudima.

Kako se formira cena proizvoda?

Najbolju definiciju formiranja cene proizvoda pamtim još sa časa marksizma iz srednje škole. 🙂 Definicija glasi: prvo se uzme cena repromaterijala potom amortizacija, a najbitnije je vreme koje se utroši za izradu proizvoda i ono najviše utiče na cenu. Ako se uloži puno vremena onda će proizvod biti skup i to će odbiti mušterije. Zato ja gledam da svoje proizvode radim jednostavno, brzo, lepo i što kvalitetnije. To je jako teško, ali za sada mi polazi za rukom. 🙂

Da li u Srbiji može da se živi od bavljenja tvojim poslom?

Moguće je živeti od ovog posla, ali uz puno napornog rada.

Šta bi poručio svima onima koji bi želeli da se bave tvojim poslom?

Pre svega treba da se naoružaju strpljenjem, dobrom fizičkom spremnošću, da budu spremni da će im ruke biti prljave od blata i da sa puno koncentracije krenu u avanturu učenja zanata u školi ili kod majstora. Poželjno je majstoru ukrasti i poneku zanatsku tajnu. 🙂

 

Hvala Veliboru, što nam je objasnio kako izgleda profesija grnčara. Do sledećeg čitanja.

Vladimir Dinić - Kontrolor kvaliteta

Kontrola kvaliteta je nešto bez čega bi proizvodnja izgubila svaki smisao. "Koliko para - toliko muzike" parola je nastala baš zato što postoje kontrolori kvaliteta koji određuju da li nešto zadovoljava standarde kojima teži ili ne. A šta još podrazumeva ova profesija, reći će nam Vladmir Dinić - Kontrolor kvaliteta

Zdravo Vladimire, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Jel bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Zdravo. Moj rad obuhvata rad u laboratoriji, ili preciznije, vršim kontrolu kvaliteta gotovog proizvoda. Cilj svake industrije je da u što kraćem vremenskom periodu proizvede što više dobrog proizvoda. Da bi taj proizvod stigao na tržište, potrebno je da se provere sve njegove fizičko-hemijske osobine i usaglašenost sa potrebnim standardima za tu vrstu proizvoda. Na osnovu izmerenih vrednosti, tehničar za kontrolu kvaliteta, klasifikuje robu kao prvoklasnu, drugoklasnu ili škart, i u što kraćem roku, obaveštava rukovodioce proizvodnje ne bi li pravovremeno sproveli korektivne mere radi ispunjavanja plana proizvodnje.

Kada si počeo da se baviš kontrolom kvaliteta i kako je taj početak izgledao?

Kontrolom kvaliteta sam počeo da se bavim pre dve godine, ubrzo nakon što sam upisao zimski semestar 3. Godine na Tehnološko – metalurškom fakultetu. S obzirom da se krećem po laboratorijama od svoje četrnaeste godine, suštinu sam razumeo odmah. Ono što je zahtevalo malo vremena je privikavanje na dinamiku, veliki broj ljudi za saradnju i naglo nametnuta odgovornost, tj. „vatreno krštenje“.

Šta je najbitnije kod početka bavljenja kontrolom kvaliteta, na šta treba obratiti pažnju?

Moja preporuka: spremnost na veliku količinu informacija i dezinformacija. Sa vremenom dolazi i spoznaja da se ne vrši samo kontrola samog proizvoda već i ljudi koji ga proizvode. Vrlo je bitno obraćati pažnju na komunikaciju sa ljudima jer su interesi proizvodnje i kontrole slični - ali ne i potpuno isti. Oni jure kvantitet, a mi kupcima obećani kvalitet.

Da li je bavljenje kontrolom kvaliteta stresno, i ako da na koji način?

Kao i većina poslova gde su vreme i odgovornost ključni faktori, rad u kontroli ume da bude veoma stresan. Donošenje ispravnih odluka u kritičnim trenucima, uprkos pritiska koji se vrši na kontrolu, može biti veoma stresno.

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?

Mislim da je veoma perspektivna iz razloga što pojedinac mnogo toga može da nauči radeći u kontroli u jednoj industrijskoj grani, a primeniti to isto znanje u nekoj sasvim drugoj industrijskoj grani. Biti tehničar u proizvodnji znači biti desna ruka inženjera proizvodnje. Uz veoma blisku saradnju sa inženjerima, tehničari mogu da nauče mnogo štošta što i nije obavezno niti potrebno za rad u laboratoriji.

Odlično. A šta je ono što najviše voliš kod svog posla?

Ono što me najviše privlači kod ovog posla jesu dinamika rada, velika perspektiva, velika odgovornost i osećaj važnosti. Takođe, kroz laboratoriju prolazi veliki broj stručnjaka iz različitih delova Evrope (Španija, Austrija, Francuska, Nemačka, Hrvatska, Slovenija, Engleska, Italija) i tokom saradnje sa njima i učestvovanje u raznim industrijskim probama, dobije se određen stepen samospoznaje i uloge u celoj toj priči.

Pominješ samospoznaju. Koliko sam proces proizvodnje zavisi baš od tebe?

Proces proizvodnje je vrlo složena struktura i ona zavisi od velikog broja parametara. Ja kao kontrolor vršim analize od početnih sirovina, međuproizvoda i samog završnog proizvoda. U te analize spadaju analize ulaznih sirovina (stari papir, hemikalije, voda iz Dunava, tehnološka voda, kotlovske vode), analize gustih papirnih suspenzija u proizvodnji (veliki rezervoari papirne mase, prečistači mase), vizuelni izgled i mehaničke osobine međuproizvoda i gotovog proizvoda. Kao što vidite, postoji veliki broj analiza i ukoliko nema usaglašenosti sa zadatim vrednostima, to se mora prijaviti rukovodiocima proizvodnje. Izveštaje koje pišem, šaljem u vidu email-a, šefovima i direktorima što pridodaje značaju mojih analiza.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Radni dan mi počinje veoma rano, budim se oko 05:10, a na posao stižem oko 06:45. Nakon jutarnje kafe sa kolegama, svi krećemo sa radom. S obzirom da mašina radi 24/7, uzorci se ostavljaju na svakih 45 do 75 minuta i konstantno se rade analize celo radno vreme. Po običaju, proizvodnji su potrebne i „vanredne analize“, pogotovu ako je u pitanju neki problem u proizvodnji, pa radimo i dodatne analize (stalno). Nakon svake urađene analize, formira se tabela u Microsoft Excel-u u koju upisujemo rezultate i šaljemo u vidu izveštaja preko Microsoft Oulook-a. Analize se takođe pismenim putem evidentiraju u radnom nalogu i vrši se čuvanje te dokumentacije i samim tim poštuje standard QMS (ISO 9001). Nakon završetka smene, piše se smenski izveštaj kolegi koji dolazi u noćnu smenu koji preuzima punu odgovornost laboratorije noću.

Pored poznavanja standarda, koja su predznanja potrebna za uspešno bavljenje kontrolom kvaliteta?

Za uspešan rad potrebno je poznavanje hemije, matematike, engleskog jezika i poznavanje računara.

Da li je tvoja profesija u srbiji cenjena?

Odnos tehničara i inženjera je vrlo sličan odnosu lekara i medicinske sestre, međutim kao i većina profesija u Srbiji, dosta je cenjena ali ne toliko dobro plaćena. Moja pretpostavka je zbog nedovoljnog razumevanja prirode posla ljudi imaju pogrešno mišljenje o tome.

 

Kakvi su naši kriterijumi za kontrolu kvaliteta u odnosu na kriterijume na zapadu?

Kao što znate, sva roba na svetu je klasificirana, tako su i industrije koje ih proizvode. Neke proizvode robu više klase, neke proizvode robu niže klase. U zavisnosti od kvaliteta proizvoda, usvaja se odgovarajući standard što u prevodu znači „koliko para, toliko i muzike“.

Za kraj - šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da postanu kontrolori kvaliteta? 

S obzirom da je posao veoma dinamičan,  zahtevan i odgovoran moja poruka budućim tehničarima je da obrate pažnju na svoju temperament i stepen tolerancije jer su staloženost, samokontrola i koncentracija neke od ključnih stvari radi postizanja potrebnog znanja za brz i efikasan rad u laboratoriji. U zavisnosti od industrijske grane, posao kontrolora kvaliteta može biti i veoma opasan i savestan.

 

Hvala Vladimiru koji nam je iz prve ruke preneo kako izgleda baviti se kontrolom kvaliteta. Do sledećeg čitanja.

Dunja Sabljić - Dizajner nakita

Dunja Sabljić  se bavi divnim poslom, koji je svaka devojka bar u jednom trenutku imala kao hobi. Ona je dizajner nakita. Njen brend, "Duna Sab" postaje internacionalno popularan i sigurno iz njenog iskustva možete saznati kako je to kada si dizajner nakita:

Da i bi mogla da opišeš svoj zanat u nekoliko rečenica, šta je njegova suština?

Dunja: Bavim se izradom modnih aksesoara, pretežno radim sa kožom i metalom. Ono čime se ja bavim moglo bi se definisati kao zanatski dizajn. Obzirom da za sada, sama obavljam ceo proces nastanka proizvoda, od dizajna  do izrade.

Divno. A kako si se odlučila za proizvodnju svog nakita, i kako je izgledao početak tvog preduzetništva? (више…)

Top