Dejan Petrović - Odgajivač pasa

Dejan Petrović Odgajivač PasaBiti odgajivač pasa je posao koji pored ljubavi prema životinjama zahteva još mnogo znanja i veština. U Srbiji postoji nekoliko hiljada odgajivačnica pasa gotovo svih rasa, ali ima i onih koji se bave tim poslom iz hobija. Razlika je ogromna. Kako je to biti profesionalni odgajivač pasa sa višegodišnjim iskustvom, otkriće nam Dejan Petrović:

 

Zdravo Dejane, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, i šta je suština tvog zanata?

Biti odgajivač pasa pre svega podrazumeva veliku ljubav prema životinjama, a posebno psima. Posao odgajivača pasa u osnovi podrazumeva veliku posvećenost samom poslu i psima, u smislu obezbeđivanja odgovarajućih uslova, dobre ishrane, nege, vaspitanja, parenja, brige o štencima, izložbama, odricanja i konstantnog učenja.

Da li potrebna samo ljubav prema životinjama da bi bio odgajivač pasa ili tvoje zanimanje podražumeva i druge veštine?

Ljubav je samo pokretač da bi se neko bavio ovim poslom. Dok si na nivou da samo voliš životinje u stvari nisi ni svestani u šta želiš da se upustiš. Odgajati pse je izuzetno odgovoran posao na više nivoa i zahteva pored tehničkih mogućnosti i druge veštine. Na prvom mestu je velika posvećenost i odricanje, spremnost da se usvoje nova znanja, da voliš da radiš, jer oko pasa ima dosta posla koji podrazumeva i fizički napor. Ovaj posao zahteva i dosta putovanja kako po Srbiji tako i po svetu na izložbe pasa. U suštini, može definisati kao red, rad i disciplina, svaki dan po ceo dan sa puno uzajamne ljubavi.

Šta je sve potrebno da bi se osnovala registrovana odgajivačnica pasa?

Pre svega, potrebno je da imaš tri psa u svom vlasništvu, i to dve ženke i jednog mužjaka. Podrazumeva se da su to rasni psi sa dobrim rodovnikom. Odgajivačnica se registruje u FCI (Internacionalnoj kinološkoj federaciji) u Belgiji. Potrebno je odabrati autentično ime tako da ne dođe do dupliranja imena. Registrovanjem odgajivačnice dobija se jedinstveni registarski broj. U Srbiji trenutno ima oko 3.000 registrovanih odgajivačnica, i za svaku odgajivačnicu Kinološki savez Srbije izdaje rodovnike pasa i proverava svu dokumentaciju.

Kako si sticao potrebna znanja i veštine za svoj posao? Da li je potrebno neko formalno obrazovanje za tvoj posao?

Ne postoji formalno obrazovanje za odgajivača pasa. Kao i u svakom poslu svaki početak je težak. Obrazovanja nikada dosta. Literature ima dosta i dostupna je na svim jezicima. Uvek je potrebno da se uči i mora stalno da se uči. Literature je značajna jer izuzetno pomaže da se lakše prođe kroz neke situacije, ali definitvno se najbolje uči na sopstevenim greškama. Vremenom kroz rad se usvajaju nova znanja i veštine, i tako se napreduje u ovom poslu.

Kako izgleda tvoj radni dan u odgajivačnici?

Svaki dan ima neke ustaljene obrasce po kojima funkcionišemo. Ujutru se puštaju psi, istrčavaju, hrane se, radi se sa njima i čisti se za njima. Po podne psi imaju nekoliko sati odmora, što nama ostavlja par sati da obavimo druge obaveze. Uveče se sve ponavlja kao i ujutru, samo što se uveče pripremaju glavni obroci za odrasle pse jer oni jedu samo jednom dnevno. Uvek imamo pse koji jedu i više puta na dan, a to zavisi od uzrasta psa.

Kako si se odlučio da odgajaš Samojede?

Sve je počelo spontano, deca su poželela kućnog ljubimca i pokazala su nam dve rase pasa koje im se sviđaju. Birali smo između Bigla i Samojeda, ali smo se na naziv Samojeda smejali u smislu da li je to pas koji samo jede. 🙂 Istovremeno samo se oduševili kako Samojed u stvari izgleda. Naravno, u početku nismo bili previše upoznati sa odgajanjem pasa i počeli smo da istražujemo. Privuklo nas je što su Samojedi stara autohtona rasa pasa, i izuzetno druželjubiva. Do sada nije zabeleženo da je Samojed ugrizao čoveka. Nekada su se koristili u igloima za čuvanje beba, spavali su sa ljudima i grejali se međusobno u Sibiru, koriste se i danas da vuču sanki. Samojedi su snažni psi, izuzetno pitome naravi koji umeju da se smeju.

Kako izgleda proces odabira pasa koji će dati kvalitetno leglo? Da li uvek dobiješ leglo onog kvaliteta koji si očekivao na osnovu odabira roditelja?

Mi se uvek maksimalno trudimo da uparimo dva psa koja pre svega imaju dobre rodovnike, koji su zdravi, istog tipa i gotovo identičnih osobenosti. To sve radimo da bi dobili kvalitetno leglo i da bi održali rasne odlike, ali svako parenje je lutrija. Prilikom svakog parenja uparuju se dva DNK i normalno dobija se novi DNK koji uvek može da odstupi od onoga što očekujemo. Zavisi koji pas ima jače gene, pa tako nekada štenci budu preslikana majka ili otac, a nekada su kombinacija oba roditelja. Uvek se prate kombinacije pasa, da bi se u budućnosti dobijali zdravi psi sa očuvanim karakteristikama. Mi kao odgajivači imamo tu moralnu obavezu da psa koji je odstupio od karakteriska rase ne uvodimo sa rodovnikom kao pravog predstavnika svoje rase. Svaki pas koji odstupa od standarda može biti odličan kućni ljubimac, ali ne i pas za izložbe i parenje. Važno je držati se propisanih standarda i težiti očuvanju rase. Što se tiče Samojeda postoji šest tipova i najrasprostranjeniji tip je onaj koji je propisao FCI i primenjuje se kao standard u 74 države. Recimo američki i britanski standardi su drugačiji, ali s tom razlikom što je američki najbolje definisan do detalja u odnosu na britanski koji nema definisane diskvalifikacione mane psa.

Koliko je zahtevno odgajati pse od rođenja do vremena kada su spremni za svog novog vlasnika? Kolika je tvoja uloga u njihovom vaspitanju od rođenja?

Odgajanje štenaca je zahtevan posao i traži puno vremena i posvećenosti. Štene je spremno za novi dom i vlasnika otprilike 100 dana od rođenja. To deluje kao dug period, ali mi za taj period prolazimo kroz razne faze. Pre svega štenci najbolje uče od majke, za taj period od tri meseca mi brinemo o zdravlju i pravilnom odgoju štenaca, vakcinaciji, revakcinaciji, čišćenju od parazita, higijenskom vaspitanju, socijalizaciji psa, ponašanju na povodcu, na ulici itd. Primetili smo da ljudi ovde greše i žele što pre da uzmu psa dok je još beba, nasilno ga odvajaju od majke što ima za posledicu da pas gubi na instiktu i ima problem da se socijalizuje. Pas će se uvek vezati za svog novog vlasnika, ako on prva tri dana odvoji da bude stalno kod kuće i pomogne mu da se adaptira na novu sredinu.

Kako kupci i ljubitelji pasa pronalaze tebe kao odgajivača?

Izložbe pasa su uvek dobra reklama za odgajivačnicu pasa, a posebno ako se na izložbama osvoji trofej, tada se ljudi najviše zainteresuju. Obično nas prate na društvenim mrežama. Trudimo se da imamo kvalitetne fotografije koje verno prikazuju izgled pasa. Štenci su posebno ljupki pa ljudi misle da su fotografije previše obrađene, ali nisu.

Da li ti je teško da se odvojiš od pasa koje si odgajio?

Prihvatio sam da je to neminovnost i mislim da mi nije teško, a onda uhvatim sebe kako sam pripremio jednu posudu hrane više za psa koji nije više sa nama. Mislim da mi je teže kada se odvojim od odraslog psa. Moja supruga i deca pate, bude tu i dosta suza. U principu nemoguće je ne vezati se za tako mala i divna stvorenja.

Kakav odnos imaš sa kupcima i oni sa tobom nakon kupovine psa? Da li ostaješ u kontaktu sa njima da bi pratio odrastanje psa iz tvoje odgajivačnice?

U odnosu sa kupcima imam poslovan odnos i pridržavam se nekih svojih pravila. Raditi sa ljudima često može da bude naporno i zato je važno držati se svojih principa. Uvek ostajemo u kontaktu sa novim vlasnicima, tako im pomažemo da pravilno odgaje psa, a ujedno i nama pomaže da obogatimo naše iskustvo. Volim da pratim odrastanje naših pasa i uvek se radujem njihovim uspesima na izložbama. Generalno u Srbiji je jako teško prodati psa.

Kako se sprema pas za izložbe? Koliko je zahtevan taj proces?

Pas mora da bude u top formi tokom cele godine. Nema šanse da se pas izvuče iz dvorišta, malo sredi i da bude spreman za izložbu. Pas mora redovno da se održava odgovarajućom najkvalitetnijom kozmetikom za svoju rasu, da se hrani prirodnom hranom, da bude utreniran za dobrom mišićnom muskulaturom, da bude zdrav i u odličnoj psihofizičkoj formi.

Koliko imaš uspeha na izložbama? Da li postoji neki pas iz tvoje odgajivačnice na kog si posebno ponosan i koji je ostvario zapamćen uspeh?

Ponosan sam na sve svoje pse, jer uporedo postižu sjajne rezultate. Možda će zvučati pretenciozno, ali imamo i ženku koja pobeđuje na gotovo svim izložbama i ostali vlasnici pasa sa oduševljenjem gledaju u nju. Samojed je rasa pasa na koju ne možete da ostanete ravnodušni.

Koliko se ulaže u opremu, prostor, hranu, veterinara i putovanja na izložbe?

Ulaganja su zaista velika, dosta novca odlazi na kozmetiku, vitamine i preparate za dlaku pasa. Pse hranimo prirodnom hranom koja uključuje kvalitetno meso i ribu, tako da je i to velika stavka po psu na mesečnom nivou. Broj pasa je promenljiv u zavisnosti da li imamo štence ili ne, ali u principu nikada nemamo manje od deset pasa. Kada je u pitanju takav broj pasa onda se podrazumeva da imamo odličnu saradnju sa veterinarom. Najveći izdatak su putovanja po Srbiji i inostranstvu, ali to je veoma bitno za naš posao i trudimo se da ispratimo što više izložbi. Jednostavno volimo da osvajamo trofeje. 🙂

Da li je tvoj posao stresan?

Ne. Uživam u ovom poslu jer ga radim sa puno ljubavi. Jedino sam pod stresom pred i za vreme velikih internacionalnih izložbi.

Može li se u Srbiji živeti od tvog posla?

Moj kratak odgovor bi bio: ne. Za sada nam je važno da uspevamo da pokrijemo troškove, a to je velika stvar.

Kako vidiš svoj posao u budućnosti?

Nemam neku spektakularnu viziju budućnosti, ali vidim sebe i svoju porodicu kako uživamo sa našim kucama i radajemo se svakom uspehu i novom leglu kao i do sada.

Za kraj, šta bi poručio svim ljubiteljima životinja koji bi želeli da se oprobaju kao odgajivači pasa?

Pre nego što se upuste u ovaj posao, moraju dobro da razmisle, da li pored ljubavi prema životinjama mogu finansijski da isprate potrebe pasa, da li su spremni da se odreknu porodičnog godišnjeg odmora i da neko uvek mora da ostane i vodi brigu o psima. Da li su u mogućnosti da se posvete svim onim sporednim obavezama o kojima se ni razmišlja na početku ideje o osnivanju odgajivačnice. Zabluda je da ovaj posao donosi ogroman novac. Teško je danas prodati psa i nikada ne treba forsirati rađanje velikog broja pasa. Mnogi ljudi se zalete vođeni nekom idejom ne razmišljajući o svim aspektima ovog posla, i onda se desi da imamo veliki broj rasnih pasa koji su zanemareni i koji su završili na ulici zato što je vlasnik odustao od odgajivačkog posla. Ovaj posao jeste lep, ali dobro razmislite da li možete da istrajete u ovom poslu bez posledica za vas i životinje.

 

Hvala Dejanu na iscrpnim odgovorima. Do sledećeg čitanja.

Top