Zorica Tojaga - Laborant na patologiji

Posao laboranta na patologiji je vrlo specifičan i zahteva da posedujete visoku toleranciju na materijal koji vam svakog dana dolazi, kao i staloženost i koncentrisanost u svakom trenutku. Laboranti neposredno utiču na živote ljudi pa je ovaj posao vro odgovoran. A šta su još karakteristike ove profesije, približiće nam Zorica Tojaga:

 

Zdravo Zorice, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Zdravo. Suština mog posla jeste obrada uzoraka tkiva (biopsija) za dijagnostiku, tj. utvrđivanja vrste i porekla karcinoma. Na analizu nam pristižu svi oni organi, ili njihovi delovi koji se odstrane na operacijama. Ukoliko hirurg nije siguran koliko je neki organ zahvaćen karcinomom, uzima najsumnjiviji deo i šalje na patologiju na dalju analizu.

Koliko tvoj posao utiče na živote ljudi, i kako se nosiš sa tom odgovornošću?

Moj posao ima veliki uticaj na živote ljudi. Kod nas dolaze ljudi sa zdravstvenim problemima koji traju mesecima unazad. Nisam odmah počela da radim na patologiji, tako da je moja ljubav prema poslu laboranta rasla postepeno. Počela sam od posla u biohemijskoj, hematološkoj laboratoriji – gde danas sve rade aparati, do histopatologije gde se 90% radi ’’ručno’’, što ovaj posao čini dosta zanimljivijim u odnosu na ostale. Tako da sam vremenom navikla na odgovornost koju nosi ovaj posao i mislim da to zavisi od toga koliko volim da radim to što radim.

Šta je najbitnije da se razume kod početka bavljenja tvojim poslom?

Najbitnije je imati "želudac", pre svega. U školi vas ne pripreme za ono što ćete viđati kada počnete da radite, tako da je bitno zadržati koncentrisanost i staloženost kada dođu uzorci. Ja sam imala priliku da na početku karijere dobijem radno mesto gde direktno dolaze uzorci, tako da može da se vidi svašta.

Pominješ da je bitno imati visoku toleranciju u smislu gadljivosti, jel možeš to da pojasniš?

Imati ‘’želudac’’ je od velike važnosti za moj posao. Imam prijatelje iz srednje škole koji su kratko radili na patologiji baš iz tog razloga što nisu mogli da podnesu sve to. Kad sam tek počela da radim, prvih mesec dana sam bila vegetarijanac, nisam mogla da pomislim da ću pojesti meso, ali sam već posle mesec i po oguglala. Sad mora nešto baš jako  ‘’gadno’’ da bude da bih se zgrozila. Znači, moguće je navići se ali treba da se pregura početni period.

To je bitno znati. Kako izgleda tvoj radni dan?

Moj radni dan počinje u 7 sati ujutru, što dok si jako mlad deluje kao cik zore i pravo mučenje, ali ostatak popodneva imaš samo za sebe. Po dolasku na posao pripremim materijal koji ću obrađivati tog dana, na taj način što se izliva u parafinske kalupe, seče, boji i dalje predaje doktorima specijalistima da postave dijagnozu.

Koja znanja moraš da imaš da bi se bavila obradom uzoraka tkiva, šta je od formalnog obrazovanja najbitnije za tebe?

Iako u školi učimo neke zastarele metode, na časovima patologije smo najmanje učili o ovome što sad radim. Mada mislim da je ipak važno završiti odgovarajuću školu. Takođe je važna zainteresovanost za ovaj posao, jer na taj način čovek ima podsticaj da što više nauči i da posao radi najbolje što može. Dakle, opet – ljubav prema poslu je najbitnija.

Da li ti imaš uticaj na dijagnozu pacijenta, ili je to isključivo posao doktora specijaliste?

Zadatak laboranta jeste da obradi  uzorke da bi doktori specijalisti patologije mogli na osnovu toga da odrede dijagnozu. Tako da mi nemam neki veliki uticaj u smislu mišljenja. Jedino što ponekad može da se dogodi je da meni bojenje deluje u redu, dok njima npr. ne odgovara jer misle da je bledo, i slično.

Čemu služi bojenje koje pominješ?

Služi za detekciju karcinoma. Dakle, tkivo se iseče, "stavi" na pločicu i nakon toga ide u različite rastvore da bi se obojile ćelije. Na osnovu boje i oblika ćelija, patolog određuje koji je karcinom u pitanju.

Zanimljivo. Koliko je tvoj posao egzaktan, da li mnogo stvari zavisi od ljudske procene?

Egzaktan je posao. Na primer, da bi tkivo bilo dovoljno dobro očuvano postoji određena procedura za njegovu fiksaciju. Ukoliko se ne naprave dobra razblaženja reagenasa, lako može doći do njegovog uništenja. Bitno je raditi sve vrlo precizno.

Kako izgleda ceo proces obrade uzoraka tkiva, ukratko?

Kada određeno tkivo dospe u našu laboratoriju, doktor uzima delove koji mu deluju sumnjivo i dalje daje na obradu. Takve uzorke pakujemo u specijalne kasetice i fiksiramo. Fiksacija služi da bi se sačuvalo tkivo, tj ćelije. Nakon toga sledi kalupljenje u parafin, sečenje, sušenje i bojenje pločica. Ova procedura zapravo traje dva dana, jer se fiksacija vrši preko noći u posebnim aparatima koji za to služe.

Da li u Srbiji može da se lagodno živi od tvog posla?

Zavisi od sreće i od firme gde si zaposlen. Danas ima dosta privatnih laboratorija gde su plate veće nego u državnim ustanovama, ili eventualno honoraran rad u nekoj od njih, tako da postoji više opcija.

Za kraj: Šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu laboranti na patologiji?

Za početak je najbitnije da im se dopadne ovaj posao, jer mislim da je specifičan i jako zanimljiv. Imajte na umu da pomažete ljudima, i da sve što vidite i ispitujete radite za viši cilj.

 

Hvala Zorici što nam je otkrila tajne svoje profesije kroz zanimljive odgovore na pitanja. Do sledećeg čitanja.

Top