Elizabeta Petrović - Frizer za pse

Trendovi utiču na potrebe tržišta i stvaraju nova zanimanja. Posao frizera za pse je relativno novo zanimanje u Srbiji, a već je doživelo svoju ekspanziju. Kako je to biti majstor svog zanata kada je ulepšavanje pasa u pitanju otkriće nam Elizabeta Petrović:

 

Zdravo Elizabeta, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Biti frizer za pse ili "Groomer" je za mene najlepši posao na svetu. Radim sa kucama i samo delimično sa ljudima. Moj posao podrazumeva kupanje, češljanje, feniranje, trimovanje, šišanje, sečenje noktiju, negovanje dlake i ušiju pasa. Frizer za pse se brine o nezi pasa u skladu sa rasom i propisanim standardima za šišanje pasa. U mom poslu takođe postoji praćenje trendova, pa se tako psima može farbati dlaka i lakirati nokti, ali uvek treba ostati dosledan pravoj svsi svog posla.

Kako se stiče potrebno znanje i veštine za tvoj posao?

Postoje saloni ili kako se još nazivaju i akademijama koje imaju kurseve na kojima se stiče potrebno znanje za ovaj posao. U Srbiji ne postoji validna diploma sa kojom se možeš prijaviti u Nacionalnoj službi za zapošljavanje sa tim zanimanjem. Praksa i upornost su najvažniji u ovom poslu, pored toga moraš da uspostaviš dobar odnos sa psima i da vibriraš na njihovoj niskoj frekvenciji. Obično se misli da je za ovaj posao dovoljno neko frizersko iskustvo, ali to je potpuno pogrešno. Jedina zajednička stvar je sposobnost držanja makaza i rad prstima, a sve ostalo je drugačije. Napraviću poređenja: kod šišanja ljudi mašinicom šiša se u kratkim potezima a kod pasa u dugim potezima, makaze za šišanje ljudi su sa kratkim sečivom od 5 cm a za pse se koriste makaze sa dugim sečivom do 15cm. Zatim, koriste se makaze sa krilima za levu i desnu stranu, sa nazubljenim sečivom za određene vrste dlake pasa. Češljevi kao i drugi alat je posebno namenjen za pse i način koriščenja se razlikuje od sličnih alata koji se koriste za ljude.

Kako si odlučila da se baviš ovim poslom?

Slučajno. Imali smo Bišona koji je bio lep primerak svoje rase i vodili smo ga u salon na šišanje kako bi bio spreman za izložbe. Suprug i ja odemo na izložbu i sudija ima primedbu da je frizura loša a pas dobar. I tako smo promenili par prizera dok nismo našli pravog. Naš novi frizer je video da ja imam dara i da volim da radim sa psima, pa mi je predložio da pohađem kurs kod njega kako bi naučila da održavam svoje pse. I tako sam skoro tri godine održavala samo naše pse, a onda su mi prijatelji predložili da se upustim u avanturu otvaranja svog salona. Zahvalna sam im na takvoj podršci.

Kako izgleda tvoj radni dan u salonu?

U principu ritam je skoro isti, ali opet svaki psić je različit i po rasi i po temperamentu, pa nama je tako i svaki radni dan drugaćiji. Svoj radni dan uvek započinjemo kafom u salonu jer svaki radni dan treba započeti sa dobrim raspoloženjem i uživanjem.  Salon se svakoga dana po nekoliko puta steriliše i obavezno na kraju radnog dana, da bi nas ujutru sačekao sređen i čist prostor za rad. Ako se desi da nam dođe pas sa buvama na primer, onda se zatvara lokal i ne prima se ni jedan drugi pas najmanje pola sata. Pas se tretira protiv buva, salon se detaljno steriliše i sređuje se taj pas. Strogo vodimo računa da se ni jedan drugi pas ne zarazi. Takođe, sva sečiva se sterilišu posle svakog psa u sredstvu za sterilizaciju i površina za šišanje pasa. Tako se za svakog psa ciklus kupanja, eventualnog tretiranja protiv buva, šišanja i feniranja ponavlja.

Šta sve mora da poseduje jedan salon za pse?

Pre svega potreban je odgovarajući prostor, mašinice za šišanje, raličite vrste sečiva, različite vrste makaza, različite vrste češnjeva, sterilizator za opremu i sredstva za sterilizaciju, kozmetiku isključivo namenjenu za pse, sto za šišanje pasa, kadu za kupanje pasa, fen za feniranje, trake za fiksiranje pasa na stolu za šišanje.

Da li je lakše saradjivati sa ljudima ili psima?

Definitivno rad sa ljudima i psima ne može da se poredi. Sa psima je uvek lakše raditi.

Da li ima pasa koji ne slušaju i kako je raditi sa njima?

Ima mnogo pasa koji ne slušaju, ali moraš da znaš psihologiju pasa da bi mogao da radiš sa njima. Ja dozvoljavam da vlasnici pasa ostaju u salonu za vreme tretmana jer se kod nas psi ne tuku, što je inače čest slučaj u salonima za pse. Psi su inače nemirniji i manje poslušni kada su im vlasnici prisutni, jer se osečaju slobodnije da se ponašaju kao kod kuće. To nama s jedne strane otežava rad, ali ja polazim od sebe da sam i ja volela da budem prisutna kada se šišao moj pas. Ima i dosta pasa koji su u salonu poslušniji nego kod kuće, a to je upravo zbog sposobnosti da se izgradi odnos pun poverenja sa psom. Ima pasa koji imaju problem sa indentitetom, oni jednostavno ne znaju šta su, da li su plišane igračke ili psi. Ima pasa koji su plašljivi i zato od kada sam otvorila salon praktikujem da poklanjam tretmane. Jednom mesečno od trećeg do šestog meseca života svako ima pravo da dođe na tretman kupanja psa besplatno. U tom periodu psi najbolje uče i svog frizera će prihvatiti za ceo život kao da je to najnormalnija stvar na svetu. Verovatno da neki od njih neće voleti da se feniraju ili češljaju, ali će to prihvatiti. Prilikom prvog susreta sa mašinicom psi su preplašeni, ali ne smem da im dozvolim da ih strah prevlada i kada shvate da ih to ništa ne boli onda se opuste i budu mirni i poslušni.

Koliko je vremena potrebno da bi se jedan pas doterao do željenog izgleda?

Nekad je potrebo malo, a nekad izuzetno mnogo vremena da se pas dotera. Ako vlasnik psa ne hrani svog ljubimca kako treba, ta dlaka pored svih mogućih tretmana neće nikada biti onakava kakva treba da bude. Gereralno posle tri tretmana dlaka se potpuno regeneriše, ako nas vlasnik posluša i primeni naše savete. Vreme za sređivanje psa je u principu individualno i zavisi od rase i da li je pas higijenski zapušten ili negovan. U svakom slučaju, potrebno je puno stpljenja i posvećenosti da bi pas iz salona izašao u top formi.

Šta su prednosti, a šta mane tvog posla?

Mislim da je najveća mana što dozvoljavamo ljudima da prisustvuju tretmanima iz razloga što su neuki za pse. Ti psići kao što sam već rekla imaju problem sa indentitetom, jednostavno ne znaju ko su, da li pas, mačka, dete ili nešto drugo. Kada ja radim sa takvim psom, ja znam šta ču sa njim i kako ću da uspostavim odnos, ali mnogo mi je veći problem šta ću sa gazdom. Po ponašanju psa znamo i kakav je vlasnik, kako živi i kakvi su odnosi među ukućanima. Još jedna od mana je kada vlasnik zanemari psa u higijenskom smislu i redovno dovodi psa sa ućebanom dlakom do kože. To je neverovatan nemar i mučenje psa.

Da li je prisutan stres u tvom poslu?

Stres je prisutan kada mora da se balansira između psa i vlasnika koji je doveo da taj pas ima problem. Na svu sreću takvi slučajevi nisu tako česti.

Kako u budućnosti vidiš svoj posao?

Kada su ovakvi poslovi u pitanju ljudi obično maštaju o velikim salonima, proširenjima i slično. Ja sebe u budućnosti vidim sa svojim suprugom, u ovom istom salonu sa popunjenim terminima i savremenom opremom.

Može li se u Srbiji živeti od tvog posla?

Može, naravno. Podrazumeva se da se vredno i kvalitetno radi.

Za kraj, šta bi poručila svima onima koji bi želeli da se bave tvojim poslom?

Najlakše je naučiti zanat, ali za početak treba biti iskren prema sebi i otići kod nekog isto tako iskrenog i proveriti da li imaš taj osećaj da se razumeš sa psima. Za ovaj posao glavni motiv ne treba da bude novac, jer ako nešto ne radiš iskreno i sa puno ljubavi neće biti ni novca na koji si računao.

 

Hvala Elizabeti što je sa nama podelila tajne svog zanata. Do sledećeg čitanja.

Top