Ivan Đurđevac - PHP programer

PHP je programski jezik velikih mogućnosti bez kojeg web aplikacije koje koristimo svaki dan ne bi bile ovako moćne. Ivan Đurđevac nas je uveo u svet PHP-a i objasnio nam kako je biti majstor svog zanata, odnosno programer jednog od najpolularnijih programskih jezika danas.

 

Zdravo Ivane, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu? Šta je suština tvog zanata?

Iz mog ugla najvažnija je mogućnost da ljudima olakšamo i promenimo živote na bolje. To je ono što treba da bude naš krajnji cilj. Skoro sam imao priliku da pogledam intervju sa korisnikom naše aplikacije, koji je dao otkaz na svom poslu kada je počeo da prodaje svoje kurseve i potpuno se posvetio onome što voli. Putem interneta on uči ljude da sviraju instrument čudnog izgleda (handpan) koji odlično zvuči. Naša aplikacija mu je pomogla da postigne maksimalan učinak u prodaji i promeni svoj život. Suštima nije u alatima i programerskoj veštini, već u ljudima. Nisu najuspešniji programeri oni koji poznaju tehnologiju, već oni koji razumeju šta je ljudima potrebno.

Koliko dugo se baviš svojim poslom i kako je to izgledalo na samom početku?

I meni je teško da poverujem, ali već 15 godina se bavim programiranjem. U programerski svet sam ušao onog trenutka kada sam se susreo sa Delphi 4 platformom za razvoj desktop aplikacije uz pomoć objektnog paskala još u srednjoj školi. Bio sam fasciniram činjenocom da je dovoljno prevući komponentu na formu, podesiti joj osobine, napisati nekoliko linija u kodu i već imate gotovu Windows aplikaciju koja se može izvršavati na svakom računaru. To je bio trenutak kada sam znao da će ovo biti moj posao. Pre završetka studija dobio sam svoj prvi posao kao programer. Razvoj poslovne aplikacije pisane u Delphi-u bila je pravi izazov i motivacija za mene. Internet programiranje koje je u to vreme bilo u povoju je bilo izazovnije, njegova budućnost je delovala svetlije za razliku od Delphi-a koji je gubio trku i popularnost, i ja sam se okrenuo internet programiranju. Od tada pa do danas svet internet programiranja je doživeo veliku evoluciju i u godinama koje su ispred nas nastaviće da se razvija neslućenim brzinama. U vreme kada sam ja počinjao mislim da je bilo jednostavnije i lakše ući u svet programiranja, danas smo preplavljeni alatima, mogućnostima i tehnologijama. Danas se od programera očekuje da pokriva širi dijapazon tehnologija i alata.

Koliko je važno formalno obrazovanje za posao PHP programera?

Formalno obrazovanje nije presudno da se neko bavi ovim poslom. Ima primera vrhunskih programera koji nisu završili visoke škole, ipak šire obrazovanje vam može otvoriti perspektive koje će vas pomeriti sa pozicije izvršioca zadataka do nekoga ko svoje ideje sprovodi u delo. Mnogi smatraju da je upravo poznavanje različitih naučnih oblasti i njihovo povezivanje ono što čini Elona Muska jednim od najboljih preduzetnika današnjice. Mladima preporučujem da se posvete formalnom obrazovanju, ali i da nastave da se edukuju nakon studija, jer internet nam pruža mogućnost da istražimo sve oblasti koje nas zanimaju.

Na koji način nadograđuješ svoje znanje?

U oblasi koja napreduje vrtoglavim brzinama, edukacija je neminovnost. Čitam dosta knjiga, i slušam video kurseve. Na Udemy-u ima veoma kvalitetnih kurseva koji se mogu kupiti za samo deset dolara kada su na popustu, a to je skoro pa uvek. Tviter je osnovni kanal na kojem se informišem o svemu što se dešava u PHP zajednici na globalnom nivou. Svoj tweet line sam tako isfiltrirao da pratim i samo vidim tweetove koji su kvalitetni, u smislu da me informišu ili vode do dobrog članka ili bloga. Sve drugo što se meni ne čini zanimljivo i korisno ne pratim. Ako se pravilno koristi tviter može biti koristan izvor informacija. Ono što sam zapostavio u poslednjih nekoliko godina jeste korišćenje rss čitača i čitanje blogova, za šta su možda zaslužne upravo društvene mreže.

Koliko je za tvoj posao važna teorija, a koliko praksa?

Za juniore najvažnije je da sve što nauče u teoriji probaju i provežbaju u praksi. Vežba i praksa su u tom periodu od ključne važnosti. Na putu od juniora do seniora potrebno je ovladati i principima programiranja, arhitekturom aplikacija kao i dizajn paternima. Na ovom stepeniku neophodno je dobro ovladati teorijom pre nego što se upustimo u praktičnu primenu. Kada se ovlada i teoretskim znanjem i praksom rezultati su značajno kvalitetnija arhitektura aplikacija, jednostavnija rešenja i bolje razumevanje problema.

Kako se obezbeđuje kvalitetna praksa u tvom poslu?

Da biste došli do kvalitetene prakse potrebno je da se nađete u timu koji koristi najnovije tehnologije i primenjuje "best practice" iz svoje oblasti. Ukoliko ste u timu koji se opire novim tehnologijama, praksama koje se preporučuju u vašem ekosistemu, možda je vreme da promenite firmu i potražite drugi tim. Ukoliko ste početnik koji nikada nigde nije radio, onda se posvetite knjigama, vežbajte i priključite se nekom open source projektu. Povežite se sa ljudima iz vaše oblasti i pokušajte da napravite neki svoj projekat, da neku svoju ideju pretočite u delo. Sve to dovešće vas pre ili kasnije do boljeg okruženja gde ćete moći još više i brže da napredujete.

Kako izgleda tvoj radni dan?

U timu u kojem radim primenjujemo deo agilnih metodologija koje su se u našem slučaju pokazale korisne i efikasne, prilagođene distribuiranom timu. Kada dođem na posao, na slack kanalu predviđenom za "daily standup", napišem šta sam od zadataka završio prethodnog dana, šta planiram da uradim danas, i da li imam bilo kakvu prepreku u radu. To nam pomaže da znamo šta ko radi u bilo kom trenutku, ali i da pomognemo ako neko ima neki problem koji ne može samostalno da reši. Svakoga dana u određeno vreme održavamo online polučasovni sastanak na kojem raspravljamo o aktuelnim temama i zadacima kao i problemima koje trebamo da rešimo. Jednom nedeljno imamo duži sastanak na kojem pravimo retrospektivu kompletne nedelje u kom analiziramo postignute rezultate i sagledavamo šta je to što smo mogli da uradimo bolje i kvalitetnije. Svakodnevno radimo na razvoju novih funkcionalnosti, koje se testiraju a zatim se radi deploy na produkcioni server. U komunikaciji sa kolegama dolazimo do najoptimalnijih rešenja i najboljih ideja. Trudim se da u toku radnog dana određeni deo izdvojim za edukaciju. Najčešće je to neki video sa konferencije ili online kurs.

Koji su tvoji omiljeni alati za rad?

Za nekoga ko se bavi web razvojem bitno je da razvija u operativnom sistemu koji je baziran na Unixu, kako bi se srodio sa okruženjem u kom se izvršavaju aplikacije koje razvija. U samom početku sam kao i svi koristio Windows sa Wamp-om, ali sam onda prešao na Linux okruženje. Nakon nekoliko godina odlučio se da probam OSX operativni sistem koji pruža udobnost desktopa, a pritom se oslanja na Unix. To je trenutno okruženje koje svakodnevno koristim. Kako bih imao istovetno okruženje kao na serveru koristim Vigrant i VirtualBox koji mi pružaju mogućnost da lako i jednostavno podesim virtuelne mašine sa Ubuntu ili CentOS operativnim sistemima. Terminal je najbolji prijatelj svakog programera. Ja koristim iTerm2 koji sam podesio tako da kada dodjem na posao sa jednim klikom na tastaturi otvaraju mi se četiri prozora za rad, pokreće se shell skripta, koja podiže Homestead Vagrant koji svakodnevno koristim, i ostavi komentar na Slack-u da sam u kancelariji, kako bi članovi tima znali da sam dostupan. Na sličan način se odjavljujem i suspendujem Vagrant. Kada je već reč o komandnoj liniji, jedan od omiljenih dodataka jeste ZSH i Oh-My-Zsh shell koji sa svojim predefinisanim alijasima i funkcijom da se lako i brzo sa tab-om i strelicama gore-dole dođe do potrebne komande značajno štedi vreme. Jos jedan mali alat koji štedi vreme, jeste Jump sa kojim se brzo prelazi (skače) u foldere koje često koristim. PHP Storm je odličan IDE koji se veoma često ažurira sa najnovijim funkcionalnostima i brzo prati promene u web ekosistemu, tako da je zadovoljstvo koristiti ga. Za brze izmene malih projekata i pojedinačnih fajlova koristim Visual Studio Code, koji iako je od Microsoft-a veoma dobar i brz editor. Kako je broj naloga i alata koje koristim postao preveliki da bih mogao da pratim, LastPass je alat koji za mene pamti lozinke i štedi vreme.

Kako si odabrao omiljeni editor i framework?

O mogučnostima PHP Storm-a koji koristim mogao bih da pišem danima, jer njegova lista mogućnosti je nesaglediva. Koji god IDE da koristite, važno je da istražite sve njegove mogućnosti i da ih koristite ako će vam to ubrzati i olakšati rad. Što se tiče frejmvorka, ja radim u Laravelu, jer se sa njim mogu pisati kvalitetne aplikacije uz maksimalnu uštedu vremena. Glavna karakteristika ovog frejmvorka jeste da je okrenut tome da programeru što više olakša posao tako da ima dosta "synthetic sugar" elementa. Ipak dobro je da programeri eksperimentišu i poznaju više od jednog frejmvorka da se ne bi zatvorili u kutiju iz koje ne vide dalje od svog frejmvorka.

Da li si aktivan član PHP zajednice u Srbiji ili u inostranstvu?

Bio sam uključen u osnivanje udruženja PHP Srbija koje je danas na zavidnom nivou organizacije. Danas više nisam aktivan u udruženju, ali preporučujem svakome da pristupi udruženju koje je veoma otvoreno za nove članove i nove ideje. Svim PHP programerima, a posebno početnicima, preporučujem da posete meetup koji PHP Srbija organizuje jednom mesečno u Beogradu. Jednom godišnje ogranizuje se velika međunarodna konferencija koja okuplja najbolje predavače iz celog sveta. Prilika da od najboljih čujete i naučite nešto novo je nešto sto sebi ne smete da dozvolite da propustite.

Može li se u Srbiji lagodno živeti od bavljenja tvojim poslom?

Ovo jeste jedno od zanimanja sa kojim se može živeti lagodno, samo je potrebno da se ispeče zanat i dođe do nivoa seniora. Mediji zajedno sa prodavcima jednogodišnjih kurseva stvaraju lažnu sliku da je moguće završiti kurs i nakon toga možete raditi u nekoj firmu za 1000e. Istina je da senior programeri imaju plate veće od tih famoznih 1000e, ali da je za postizanje tog nivoa znanja bio potreban niz godina sa konstantnim učenjem za koje se mora izdvojiti vreme i nakom završenog posla. To u praksi znači da se nekada i do 10 sati dnevno izdvaja za rad i učenje. Seniori sa dobrim platama koje ja poznajem, ne rade od 9 do 5. I nakon više od 10 godina u ovoj profesiji, ja učim, čitam knjige i gledam kurseve kako bih nadogradio svoje znanje. Da biste došli do nivoa plate koja je iznad proseka, vaše znanje i veštine koje posedujete moraju da budu iznad proseka. Druga strana medalje jeste da neko ko završi kurs, neće moći odmah da nađe posao, jer firme žele juniora koji je sposoban da samostalno završava zadatke. Izlazak iz tog začaranog kruga je moguć dodatnim angažovanjem i završavanjem svog projekta ili radom na open source projektu. Za to vam niko neće platiti ni dinara, ali ćete steći dodatne veštine, sigurnost i nešto konkrento što možete da pokažete kada odete na razgovor za posao. Kada prvi put budete na poziciji programera, nećete imati platu od 1000e, i nemojte je tražiti, jer je to nešto što možete očekivati onda kada budete dostigli taj nivo znanja i veština. Ipak, nija valjda da verujete svemu što čujete na reklamama?

Da li je posao programera stresan i kako ti upravljaš stresom na poslu?

Ja imam tu sreću da radim na razvoju konkretnog proizvoda i da već nekoliko godina ne znam šta je to deadline. A svi znamo da su nerealni rokovi maštovitih menadžera najveći izvor stresa. Samo lagano i bez sekiracije.

Danas se možda i previše priča o poslu programera, da li je zaista neophodan veliki broj programera da bi se zadovoljile realne potrebe? Da li baš svako može da bude programer?

Umesto odgovora na pitanje da li je potreban veliki broj programera, citiraću samo dve informacije koje sam pročitao na društvenim mrežama u prethodnih nekoliko dana.

- "18 miliona programera na svetu, samo 5 hiljada ih zna blockchain, od toga je možda 1000 dobrih"

- “IT direktor BMW-a vidi BMW kao softversku kompaniju u budućnosti, da ne bi završili kao Nokia - džaba i najbolji hardver, ako softver ne može da isprati nova očekivanja i potrebe korisnika”

Ne može i ne treba svako da bude programer, svetu su potrebni i doktori i muzičari. Zato neka svako radi ono što ga čini srećnim. Ne preporučujem ulazak u programerske vode kada je novac jedini motiv. Ako ste spremni da i kada naiđete na problem ne odustanete dok ne pronađete rešenje, makar je za to bilo potrebno i nekoliko sati frustracije i moždanog naprezanja, i da budete zadovoljni nakon toga, onda ste materijal za programera. Ovo je nešto što svaki junior mora da prođe i to je jedini način da se stekne znanje i iskustvo.

Kako sebe i svoju profesiju vidiš u budućnosti?

Teško je dati odgovor na ovo pitanje. Možda odgovor treba pronaći u virtuelnoj stvarnosti, veštačkoj inteligenciji i možda u blokchain-u. Sigurno će profesija programera biti tražena i u budućnosti samo što očekujem da će više biti okrenuta tehnologijama koje sam naveo. U poslednjih nekoliko godina front-end jezici i frejmvorci su značajno napredovali i sve više su zastupljeni. Ne očekuejm da će PHP prestati da se koristi, ali će front-end frejmvorci biti sve traženiji i zastupljeniji. JavaScript će još dugo vladati scenom 🙂

Za kraj: Šta bi poručio svima onima koji žele da postanu PHP programeri?

Preporučujem vam da posećujete što više PHP konferencija i da se povezujete sa kolegama. Naučićete mnogo više i otvoriće vam se neke nove perspektive. Čitajte knjige - što više knjiga. Ne fokusirajte se samo na PHP, već istražujte sve oblasti koje vas zanimaju, čak i izvan informacionih tehnologija. Radite podjednako i na svojim soft skill veštinama.

 

Hvala Ivanu, što nam je sa puno entuzijazma otkrio tajne svog zanata. Do sledećeg čitanja.

Miloš Gizdovski - Marketing menadžer

U digitalnom svetu konkurencija svakog pravnog lica na tržištu je sve veća. Svakim danom smo bombardovani informacijama, ponudama, popustima, marketingom. Kako izgleda posao jednog Marketing menadžera iz njegovo ugla? Šta je bitno za uspešno bavljenje marketingom? Ova, i druga pitanja smo postavili Milošu Gizdovskom.

Zdravo Miloše, hvala ti na odvojenom vremenu za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Zdravo, radim kao marketing menažer u firmi koja se bavi projektovanjem mehaničkih alata za spasavanje podataka i kompjutersku forenziku. Moj posao pokriva sve aktivnosti: od istraživanja potreba inženjera koji se bave data recovery-ijem do stvaranja proizvoda i oživljavanja prodaje.

Kada si počeo da se baviš marketingom i kako je taj početak izgledao?

Rekao bih da je prvi susret bila organizacija izložbe Foto kluba Jagodina 2010. godine. Pripremali smo materijal, kontaktirali sponzore, zvali ljude da dođu. Dobro smo odradili posao obzirom da je bila puna sala, a izložba je produžena zbog svakodnevnih poseta. Kasnije sam detaljnije upoznao marketing kroz studiranje (FON), pa su mi brojne tehnike i pristupi postali jasniji.

Znači početak tvoje karijere je bio uspešan. Šta je najbitnije kod početka bavljenja marketingom?

Definisan izvor informacija, kako poslovnih, tako i edukacionih. Treba pronaći relevantni izvor znanja i inspiracije. To će učiniti da svaki projekat posmatrate kao izazov koji će drugi analizirati i kojima će to biti baza znanja.

Izazovi sa sobom nose stres. Da li je bavljenje tvojim poslom stresno, i ako da na koji način?

Stresne su situacije koje nismo uspeli da predvidimo. Ako nam rutina postane stresna onda nešto nije dobro, organizacija nije dobro postavljena. Ne kažem da se ovo ne dešava ako ste sve super organizovali, jednostavno postoje stvari koje je nemoguće predvideti.

Koje su odgovornosti jednog marketing menadžera?

Da bude lokomotiva organizacije. Često nije dovoljno ući utabanim stazama i prugom koju je neko napravio. Da biste se izdvojili morate da radite stvari najbolje, da budete primer i onima koji ne razumeju vaš posao.

Pominješ utabane staze. Da li postoji rutina kod bavljenja tojim poslom ili uvek imaš nešto novo da učiš?

Kombinacija – stvari koje su bile nove brzo postanu rutina. Dobra stvar je što sve ovo liči na jednu veliku grudvu snega koja se kotrlja, sve se brzo kreće i usavršava.

Da li psihologija igra ulogu u bavljenju tvojim poslom, i ako da koliko?

Apsolutno. Kakva će tema zainteresovati našeg korisnika da klikne na objavu, share-uje fotografiju, napise preporuku i kupi vaš proizvod? Da biste ovo razumeli morate da razumete način razmišljanja tog korisnika.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Kao i doktorov – prvo se upoznajem sa istorijom ''pacijenta''. Analiza i statistika su dve najbitnije dimenzije modernog marketinga. Otkrivanje veza između događaja i uzroka oduzimaju dosta vremena, ali daju iskustvo za buduće projekte. Konkretno rečeno, pratim dostupne statistike sa Adwordsa, Analyticsa, Facebook-a, MailChimpa i svih alata kojima se služim. Pravim planove za buduće kampanje na osnovu reakcije i rezultata prethodnih projekata.

Da li misliš da je potreban talenat za bavljenje marketingom ili to može svako da nauči?

Talenat je potreban, ali ne i dovoljan. Potreban je splet događaja, iskustvo, pravi proizvod/usluga. Možete biti ultra talentovani, a opet da kampanje ne zažive. Tu je ona razlika između efektivan i efikasan.

Da li u Srbiji može da se lagodno živi od tvog posla?

Može ako ste posvećeni i pratite trendove na dnevnom nivou. Može da se zaradi i ako radite za domaće, a naročito za strano tržište.

Super. Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?

Smatram da jeste, tehnologija je ta koja vuče marketing napred. Pre 5 godina niko nije pomišljao na instagram, a sada je to glavno oruđe mnogim marketarima. A šta tek nosi narednih 5 godina i tehnologije poput veštačke inteligencije i virtualne realnosti...

Za kraj: Šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da se bave marketingom? 

Napravio bih poređenje sa inkognito sportistom koji postaje zvezda.

U početku ga svi gledaju kao ''još jedan igrač''. Da bi istupio iz mase mora da uradi nešto neverovatno, da u ključnom momentu napravi zaokret i skrene pažnju publike. Strategija prvog i pravog nastupa. Svi će pričati o njemu.

Neka im inspiracija budu takvi igrači.

 

Hvala Milošu koji nam je dao koncizan i jasan uvid u svoju profesiju. Do sledećeg čitanja.

Dragan Zarić - Frontend developer

Srbija je zemlja IT stručnjaka, i poslovi u IT sektoru su jedni od najisplativijih kod nas. Mnogo ljudi se oprobalo u ovoj struci, a mnogi su i u njoj ostali godinama. Dragan Zarić (Dezareo) će nam iz prve ruke opisati kako izgleda baviti se poslom frontend developera:

 

Ćao Dragane, hvala ti što si odvojio vreme da porazgovaramo. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Zdravo. Ja se bavim frontend programiranjem. Frontend programiranje podrazumeva vizuelni deo jedne web aplikacije i to je prvo što korisnik aplikacije ili posetilac sajta vidi. Ovde govorimo o UI i UX (User Interface i User Experience dizajnu). Suština mog posla je da ja napravim lep proizvod a koji će biti dopadljiv korisnicima.

Znači, u pitanju je dizajn. Kada si počeo da se baviš web dizajnom i kako je došlo do toga?

Web dizajnom i uopšteno programiranjem sam počeo da se bavim 2004. godine. Tada je nekako i kretao internet da se budi u Srbiji. Prvo su internetu pristupali na brzini 28kbps. Pristupalo se preko telefonske linije. Sećam se da sam svoj prvi local server - easyphp koji je težak 20MB skidao cele noći. Do tada sam već krenuo sa HTML-om. Tada su na internetu mahom preovlađivala custom rešenja, websajtovi su se kreirali od nule, skoro da nisu postojala predefinisana rešenja poput CMS-ova. Negde u periodu 2005. godine sam se prvi put susreo sa Mambo CMS-om. On mi nikada nije legao, jer je imao prekomplikovani administratorski deo, što me je strašno odbijalo. Bio je limitiran pluginovima, prilično krut što se tiče koda. Oko 2007. godine saznajem za WordPress i od tada ga nikada nisam napustio. Jednostavno, pomalo vizionarski sam znao da je on next big thing i da njegovo vreme dolazi. Do danas se moja priča vrti u frontendu.

2004. godina zvuči daleko. Koliko je truda potrebno da bi se došlo do senior nivoa web developer-a, i šta je potrebno da znaš od tehnologija?

Potrebno je dosta vremena. Da se ne lažemo, programiranje nije lak posao i ovde ne postoji čarobni štapić sa kojim ćeš uz pomoć "hokus pokusa" postati senior. Potrebno je krenuti od osnova i one se moraju savladati a nakon toga i utvrditi. Ja se često vratim osnovama čak i posle ovoliko godina rada. Često čujem od onih koji tek počinju sa učenjem "E ja sam to naučio, savladao sam". Ok, ali ovo je kao učenje stranog jezika, svako od nas će savladati pojedine reči ali kada treba izgovarati rečenice dobićemo urnebesno smešan i netačan strani jezik. U programiranju se tačno zna šta čemu služi i to se mora poštovati.

Zatim potrebno je videti da li postoji predodređenost za bavljenje ovim poslom. Vrlo je mali broj ljudi kojima sam mentorisao a koji su ostali u ovoj priči. Web programiranje traži mnogo rada, mnogo odricanja, mnogo učenja. Ako se u ovu priču uđe zbog para onda se ta osoba neće dugo zadržati u celoj priči.

Kako izgleda proces učenja jednog programskog jezika ili web tehnologije, šta je najbitnije za početak?

Početak je najzanimljiviji kada se krene sa programiranjem. Entuzijazam je jak kao i ushićenje kada se reši neki od problema. Kao što sam već rekao prvo se dobro moraju savladati osnove i moraju se dobro utvrditi. Najbitnija stvar je upornost (možda bih mogao da je nazovem i beskompromisnom tvrdoglavošću). Dobar programer će se vraški mnogo potruditi da reši neki problem. Ako se mlad čovek koji uđe u ovu priču baš potrudi da rešava zadatke, sa strašću i posvećenošću to je siguran znak da je odabrao pravo zanimanje. Mlak pristup i copy/paste odgovora sa interneta vas neće odvesti nigde.

Pored strasti i posvećenosti, šta još misliš da je ključno za tvoj posao? 

Odmah ću reći da su to metodika rada i fokus. Te dve stvari će odrediti da li ćete posao uraditi kako treba ili ne. Ovo kažem iz mog iskustva. Metodika rada podrazumeva da razumete proces svog rada ili projekta od početka do kraja. Ne možete krenuti od sredine procesa rada ili od finalnog dela. Programiranje je egzaktan proces, nema mnogo prostora za improvizacije jer to može dovesti do toga da vam se cela struktura projekta sruši kao kula od karata. Da bi bili efikasni morate imati metodiku rada, tačno utvrđene korake koji se prate.

Fokus je takođe bitan. Bez fokusa nećete moći rešavati probleme. Ako su vam misli raspoređene na "sto strana" ništa nećete odraditi kako treba. Dobićete polovična rešenja, neće biti kvalitetna. Ja nisam zastupnik multitaskinga. Smatram da se trebaju pratiti koraci i raditi stvari jednu po jednu.

Koliko se brzo napreduje u tvom poslu, i koliko je truda potrebno za napredovanje?

Napredovanje je relativna stvar. Neko brže napreduje, neko sporije. Sve zavisi od rezultata rada. E tu opet dolazimo do predodređenosti za ovaj posao. Neko ima više talenta za programiranje i više se trudi i on će svakako brže napredovati od nekog ko ne želi da npr. uči nove stvari, radi posao rutinski, sasvim mu odgovara trenutna pozicija. Ono sto ja mogu da kažem da se trud na kraju uvek isplati u ovom poslu, to ne može da prođe neopaženo.

Da li misliš da je bolje biti freelancer ili zaposlen u nekoj firmi,i zašto?

Freelancing je ok jel vam daje osećaj slobode, ali i neizvesniji je. Na Upworku (globalnoj platformi za IT poslove), imate periode u godini kada možete imati poslove preko glave ali i periode kada posla ima jako malo ili ga uopšte nema. Ta finansijska neizvesnost je prilično neprijatna stvar. Ipak, možete raditi u koje vreme dana hoćete, tzv. klizno radno vreme. Mislim da je rešenje za freelancing nalaženje takozvanog zlatnog klijenta, odn. osobe za koju ćete raditi i koja će vam dobavljati poslove koje ćete raditi iz topline svog doma.

Sa druge strane, stalni posao podrazumeva da idete u kancelariju gde ćete raditi sa kolegama. Imaćete stalnu platu ali takođe i konstantne obaveze i radno vreme od "9 do 17". Tu gubite na nezavisnosti ali nema finansijske neprijatnosti...osim ako vam ne kasni plata. Takođe, bićete deo tima i moraćete da se ponašate u skladu sa tim. Iskreno ja sam zastupnik rada u firmi, taj osećaj obaveze je nešto što je sastavni deo mene i mog karaktera.

Koliko je tvoj posao stresan i kako se nosiš sa stresom svog posla?

Stes postoji, uvek je prisutan. Obično je vezan za prilično kratke rokove. Jednostavno ako čovek ne uživa u procesu kreacije web sajtova ne vredi ni raditi ovaj posao. Opravdani stres je ok, nerealno kratki rokovi - treba bežati od toga.

Da li je tvoje zanimanje perspektivno kod nas što se zarade tiče?

Jeste. Ipak i tu postoje nivoi zarade. Odlični programeri zarađuju odlične sume novca. Postoje mid level programeri koji pristojno zarađuju i naravno početnici koji zarađuju solidno. Kako vreme ide, ako ulažete u sebe i svoje znanje očekivano je da ćete pristojno zarađivati od svog posla.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Pošto sam sada u freelance fazi, probudim se i krećem sa radom na tekućem projektu. To može da bude nekoliko sati rada na njemu ili da bude jedan duži period dana u zavisnosti da li se treba nešto hitno završiti. Drugi deo dana je obično posvećen nekom učenju, testiranju nekih stvari. Jednostavno nema napretka ako se ne uče nove stvari, to je kod mene postalo sastavni deo dana. Npr. ja učim nemački jezik jer smatram da će to unaprediti moj posao. Jedan deo dana obavezno posvetim učenju nemačkog jezika.

Šta imaš da poručiš mladima koji razmišljaju da postanu web developeri?

Ono što bih rekao a nisam, a izuzetno bitna stvar je Mentorstvo. Nađite mentora ako krećete u ovaj posao. On će vas upućivati na prave stvari, pratiti vaš razvoj, pomoći vam da rešite neki problem kad zapnete, imaćete sa kim da popričate o stvarima bitnim za programiranje. Mentor ako primeti vaš potenicijal će vas preporučiti svojim drugarima i tako ćete brže naći posao. Zatim: budite korektni, pozitivni, učite i budite vredni. To su sigurno dobri saveti koji će vam pomoći da postanete programeri.

Mirjana Mimica Radojević - Blogerka

Bloger / Blogerka je zanimanje 21. veka i sve više mladih ljudi hrli ka ovoj profesiji. Iako deluje da svako može da bude bloger ili blogerka, potrebno je imati iskustva u pisanju, znati kako da se obratite svojim čitaocima i držati se teme koju ste odabrali. Evo šta Mirjana Radojević - Mahlat kaže o svojoj profesiji:

Zdravo Mirjana, hvala Vam što ste izdvojili vreme da mi odgovorite na pitanja. Da li biste mogli da ukratko opišete svoju profesiju? 

Ovo pitanje mi je postavljeno kao blogerki što ja po profesiji nisam, svojom profesijom se nikada nisam bavila pa se, eto, par godina unazad predstavljam kao blogerka. Da predstavim to što nije profesija – blogovanje, odnosno osobu koja se bavi blogovanjem – to je slobodno misleće biće koje niko ništa ne pita. Inače, kad se na raznoraznim skupovima na kojima je potrebno predstaviti se, među novinarima najčešće,  predstavim kao bloger, osoba koja se bavi nečim što je većini još uvek prilično nepoznato i ne baš  priznato, pogledaju me i kažu – „Aaaaa! Stvarno! Lepo.“ Da mogu da vam opišem pogled i inotinaciju, bilo bi kao da sam rekla – Ja sam ona što je pokušala peške da pređe Tihi okean.

Interesantno. No, situacija se menja iz dana u dan, na bolje, zar ne? I šta po Vašem mišljenju znači biti bloger?

Prvenstveno, kako pomenuh, misleće biće koje bi s nekim da podeli ono o čemu i šta misli, pri tom  mislim na blogere „opšte struke“, kao što sam ja, ne na one sa nišom, usko tematske i usko stručne, to je nešto drugo. Bloger je osoba koja je senzibilna na ono što se dešava oko nje i ima želju da o tome prodiskutuje sa nekim drugim. Često će blogeri, kad im neko uputu kritiku reći da oni pišu za sebe i da ih kritika ne interesuje, apsolutno se ne slažem, ko piše za sebe neka vodi dnevnik, rukom ili tastaturom svejedno, a koga ne misli šta drugi misle o onome što piše ili govori, to sa drugima ne treba ni da deli.

Da li su potrebna neka ulaganja da bi se postao bloger?

Ne, nikakva, ako izuzmemo da morate biti konektovani na internet. Postoje blog platforme na kojima je registracija besplatna, na jednoj od njih sam počela. Kad neko krene – Jao, potreban mi je domen, pa da neko to sredi, pa ovo, pa ono, pa da smislim o čemu ću pisati, ma nije ti potrebno ništa od toga, dok se stigne do tog trenutka da jedan blog treba da bude na sopstvenom domenu, dosta slova na tastaturi treba izlizati.

Vidim da pričate iz iskustva. Koliko dugo se bavite blogovanjem i kako se uopšte desilo da ste počeli da blogujete?

Evo, već jedanaestu godinu, prvi blog post sam napisala 2006. godine a aktivno sam počela da blogujem godinu dana kasnije, sa preseljenjem u Beograd. Moj život se okrenuo, u zrelim godinama sam se našla u novoj sredini i blogovanje je bilo moj spas, blogeri društvo s kojim sam pila kafu, razgovarala, raspravljala, blogovanje mi je otkrilo čitav jedan novi svet, nove ljude, nov način razmišljanja.

Da, blogerska zajednica je veoma jaka što je divno. Koliko vremena dnevno (ili nedeljno) je potrebno da bi se vodio blog? Koliko često pišete?

Ranije sam pisala svakodnevno, sad više ne, tek kad me takne neka tema. Vremenom malo iscrpite teme, ne možete o jednoj pisati deset puta, a vreme zavisi od osobe. Ja lako pišem, pa kad mi padne na pamet da nešto napišem to traje od pola sata do sat vremena i to je to. I uglavnom mi bude smešno kad pročitam najave nekih blogera – pripremam post, najavljuje post, kao da će izdati roman. Naravno, postoje teme za koje je potrebno prikupiti informacije i to onda traje malo duže, ali u suštini, ne treba tu puno vremena, nikako toliko da bi neko rekao da nema vremena za blogovanje.

Da li od blogovanja može da se živi u Srbiji, i da li je to od samih tekstova na blogu ili od reklama?

Ne može. Od ovakvog bloga koji imam ja, ne može. Može lepo da se zaradi, ali ne i da se živi, za to da živite od toga potrebno je da nešto bude konstantno, odnosno da imate redovan priliv novca. Ja zarađujem samo od pisanja tekstova, ne i reklama, ne znam kako to ide sa reklamama, ne interesuju me na portalima pa ni na blogovima, o kojim god blogovima da se radi. Idem za tim – ja stavim reklamu i to može biti nešto što niti koristim,  niti volim, niti znam išta o tome a a bih nešto poželela da kupim želim da čujem iskustva drugih. Da dam primer – može na blogu da bude reklamirana knjiga, ja je neću kupiti. Ali ako je bloger napisao da ju je pročitao i svoje utiske, postoji mogućnost da hoću.

Koliko je blogovanje „siguran“ posao? Da li se dešava da prođe više meseci a da nemate nikakve izvore prihoda od svog bloga?

Kako može biti siguran? Siguran bi bio da imam dogovor, ugovor sa nekim o angažovanju koje će trajati neko vreme, ovako je ipak nesiguran posao. Desi se da prođe jedan mesec da nemam prihode od bloga, nikada više, ali je to opet nesigurno. Znate, ja stalno ukrštam mačeve sa onima koji plaćaju blogere, recimo traže da napišete tekst a da vam plate za tri meseca. Za tri meseca zaboravite i da ste pisali nešto, a da za to vreme treba od toga da živite, ne biste preživeli.

Kako se borite sa krađom tekstova?

Kako mogu da se borim? Jezikom i pretnjama. Prvo lepo zamolim da me potpišu, ako me ignorišu onda pretim advokatom i uopšte se ne bih libila, kao što nisam, da krenem u borbu za svoju imovinu u šta spada i ono što sam napisala.

S obzirom da je Vaš stil pisanja slobodan i „bez dlake na jeziku“, da li ste nailazili na osuđivanje i nerazumevanje u početku pisanja? Da li Vas je to omelo na bilo koji način i ako da zašto?

Naravno da jesam. Ljudi se prepoznaju ponekad u onome što ste pisali iako vam nisu bili ni na kraj pameti, iako ih ni ne poznajete, jednostavno prepoznaju neki svoj problem, neku svoju muku, ne sviđa im se vaš stav i onda krenu sa vređanjem, ma svašta rade. Najteže je čoveku kad ga pogodite u nešto što on krije od samog sebe i ona ste krivi što je bio prinuđen da gvirne na jedno oko. Umeli su ti komentari da me pogode, kako neko može tako da reaguje, ali me nikada nisu omeli, postanem još oštrija.

Da li ste imali (ili imate) uzor kada je blogovanje u pitanju?

Pa, s obzirom da mogu za sebe da kažem da sam jedna od pionira blogovanja kod nas, nisam imala uzor.

Kakva je po vama domaća blogosfera, kada se uporedi sa zapadnom?

Kod nas većina blogera mnogo vodi računa o tome da izazove reakciju i tako i pišu. Retki su oni koji pišu iz srca i onako kako misle, većina cilja i gađa neku svoju publiku i onda mi je to potpuno nezanimljivo, nekako izveštačeno. Da bi izazvao reakciju, bilo kakvu, moraš da imaš znanje, pre svega, pa srce, pa kredibilitet. Ne pratim tuđe blogosfere, tek tu i tamo neki blog, zato o tome ne mogu da govorim, ali mogu da kažem da je naša potpuno zanemarena u odnosu na to kako se na blogere i njihovo mišljenje gleda u  nekim zapadnim zemljama.

Šta su loše strane blogovanja kao profesije?

Nema blogovanje loših strana. To je divan proces na mnogo načina, čak i kad pišeš o društveno teškim i tabu temama. Pišući razjasniš sebi neke stvari, u komunikaciji sa drugima koriguješ i nadograđuješ svoje mišljenje, naučiš još puno toga.

Šta biste poručili mladim osobama koje žele da budu blogeri u Srbiji?

Pišite. Ništa više od toga. I da ne obraćaju pažnju na zlurade komentare, toga je uvek bili i biće, ne samo na internetu. Pisanjem se uči i to je najlepša stranja blogovanja. Ne zanosite se pričama o astronomskim zaradama, nema ’leba od pisanja koliko od fotografija i to samo ako ste model. Ali pišite.

 

Top