Darko Vidić - Preduzetnik

Svako od nas je u jednom trenutku mašta o tome da postane direktor svoje, ili tuđe firme. U privatnom sektoru, biti direktor u većini slučajeva znači imati svoju kompaniju. Svi mi imamo viziju da biti direktor svoje kompanije znači sedeti u fotelji i čekati da legne plata, ali da li je tako? Koje su prednosti i mane ovog posla? Darko Vidić, jedan od najuspešnijih preduzetnika u Srbiji će nam odgovoriti na ova pitanja.

 

Zdravo Darko, hvala ti što si pristao da odgovoriš a pitanja o tajnama tvog zanata. Da li bi mogao da opišeš svoj posao u nekoliko rečenica, šta je suština tvog posla?

Moj posao je ujedno i najlakši i najteži, i najlepši i najružniji. Kao Direktor kompanije Green Design i njenog brenda Geelancer morao sam da nađem najbolje ljude koji će mi pomoći u realizaciji posla. Na svakodnevnom nivou. Koji će mi pomoći kako na strategijskom tako i na taktičkom (operativnom) nivou. Ali, caka je pustiti ljude da rade. Ne mešati im se mnogo u posao. Ljudi misle da kada si direktor ti si gazda. Svemoćan. Naprotiv. Danas direktor znači lider. On mora da zna kada nije a kada jeste u pravu. Kada mora uvažiti tuđe mišljenje. Ljudi imaju mozak i umeju da ga koriste. Direktor nije prepametan i svemoćan. On je samo jedan deo tima, jedna od karika u lancu. A lanac mora biti čvrst, ludo čvrst. Svaka karika. Upravo je poenta i svrha direktora da održava taj lanac čvrstim. I da ga redovno podmazuje. A sve u svrhu rasta i razvoja kompanije i njenih proizvoda odnosno usluga.

Direktor je i svaka pozicija u jednom. I marketing, i operativa, i prodaja, PR i IT. Sve. Direktor mora poznavati svoju firmu i svoje proizvode odnosno usluge do srži. Do svake koske, do najmanje pore. On mora razmišljati 10 godina unapred i strategijski planirati, ali se baviti i svakodnevnim poslovima poput potpisivanja raznih dokumenata, ugovora, opštih operativnih poslova.

Nije nimalo zahvalna pozicija jer kad dođe do problema, ti si kriv! Ti predstavljaš kompaniju, ti si zastupnik, ti si «održavač lanca» i u tebe su sve oči uprte. Ali kada je sve dobro, tu su reči hvale, a nije sve tvoja zasluga. Zasluge su čitavog tima, i to sa punim pravom. Najgori tip ljudi su «gazde» koje rade upravo suprotno. U problemima, svi su drugi krivi sem njega, a sve pohvale kupi za sebe. To je pogrešno.

Ali, nema lepšeg osećaja nego kada znaš da radiš pravu stvar na pravi način uz sjajan tim.

Mislim da će ovih nekoliko rečenica čitaocima dati odličan uvod u tvoje zanimanje. Kada si počeo da razmišljaš o preduzetništvu i kako si ušao u preduzetničke vode?

O preduzetništvu razmišljam još od najranijih dana. Kao klinac od komšije sam kupovao namirnice (čokolade, sokove, hleb…) i prodavao ispred svoje kapije. To mi je bila prva lekcija iz biznisa. Roditelji, pa i taj komšija su me zdušno podržavali. Roditelji, jer sam naučio svrhu i poentu novca, a komšija jer sam od njega kupovao po većoj ceni a prodavao po nižoj. Jer nije bio moj novac, već od roditelja. Otac mi je lepo objasnio: «sine, poenta biznisa je da nešto kupiš po manjoj a prodaš po većoj ceni, a ne obratno». Kada sam primenio tu strategiju, shvatio sam da sam ostao bez posla jer su svi kupovali kod komšije. Ovo su sve izuzetno vredne i važne lekcije za jedno, pre svega malo i nezrelo, dete. Te lekcije su se kasnije isplatile.

Tokom srednje škole i fakulteta stalno sam maštao kako pokrećem neki svoj biznis, startap. Tokom faksa sam radio i kod majke u firmi, pomagao joj u marketingu i prodaji, da bih kasnije doneo odluku da pokrenem nešto svoje. Green Design sam pokrenuo negde pri kraju fakulteta, kada sam sa prijateljima krenuo u razvoj te ideje odnosno startapa. Cela ideja je završena i lansirana negde 2010. Godine. Danas, taj startap ima više od 10.000 dizajnera i stotine klijenata iz celog regiona.

Svaka čast! Šta znači biti preduzetnik, šta su prednosti a šta mane tvog posla?

Ljudi često izuzetno pogrešno definišu termin preduzetnik i samu disciplinu Preduzetništvo. Preduzetnik je osoba koja nešto preduzima, koja ima hrabrosti da krene u rizik i nesiguran posao. Ali svi misle da je to samo u sferi ličnog biznisa. To je potpuno netačno. Preduzetnik može biti to što jeste i u tuđoj firmi. Ogromna je razlika između preduzetništva i menadžerstva. Menadžer puko obavlja poslove upravljanja ljudskim resursima, poslovnim procesima i odlučivanjem u okviru jedne kompanije. Preduzetnik, sa druge strane, svesno ulazi u rizik razvijajući nove proizvode i usluge, i menja način razmišljanja u samoj kompaniji. Daću plastičan primer: Predsednik Izvršnog odbora Unicredit banke je preduzetnik. Jer je prvi u Srbiji «lupio šakom o sto» i doneo odlluku da će ta banka početi sa priznavanjem PayPala i omogućavati kompanijama da primaju uplate direktno na devizni račun kroz svoje Visa biznis kartice. Iako je to veliki problem, i uprskom što je sve po zakonu nikad ne znaš kad će neka nestručna osoba iz Narodne Banke Srbije da ti lupi kaznu jer si tako nešto omogućio klijentima. Sa druge strane, Predsednik Izvršnog odbora Komercijalne banke je običan menadžer. Ne preduzima ništa specijalno i ne upušta se u rizik, odnosno bavi se pukim menadžerstvom. Ali, ljudi generalno percipiraju Preduzetništvo kao pokretanje sopstvenog posla. Ipak je to ultimativni rizik. Krećeš nešto svoje, ulažeš svoj novac, i ako ne uspeš gubiš ga. Zar ne?

Po meni Preduzetništvo je filozofija i način života, razmišljanja, svakodnevne borbe sa vetrenjačama i menjanjem realnosti i sveta oko sebe, dok je Preduzetnik onaj ko ima hrabrosti da to radi, svakog dana, svakog meseca, svake godine, svakog trenutka.

Da li po tvom mišljenju svako može da bude preduzetnik?

Ne. Preduzetnik se rađa. Da li svako može da bude knjigovođa? Programer? Sad svi idu u programere. Jer je to in. I dobro je plaćeno. Ali, o čemu se malo priča, dosta njih ne uspe. Jednostavno nisu za programera. Ja znam da nisam za to i zato se nikad time nisam bavio. Kao što mrzim i knjigovodstvo i nikada time ne bih mogao da se bavim. Naravno, moram ga poznavati, kao i IT, jer sam direktor pa moram znati barem osnove tih stvari i poslovnih procesa. Postoje ljudi koji imaju genijalne ideje ali nisu preduzetnici. Oni često unajme druge ljude da im vode kompaniju i budu njihovi preduzetnici. Daću ponovo plastičan primer – Stiv Vozniak. Imao je genijalnu ideju za kompjuter. Apple. Pored njega je bio neviđeni preduzetnik – Stiv Džobs. On je njegovu ideju pretvorio u stvarnost. Tako da, nije svako za sve. Ali, to ne znači da ne treba da se pokuša. Možda se i uspe, možda ljudi u sebi nađu neke skrivene želje, sposobnosti, pa i preduzetnika u srcu. A ako ne nađu, a imaju dobru ideju, onda je podeliti sa nekim od poverenja i zajedno je graditi.

Koliko je bilo potrebno da bi počeo da se osećaš sigurno u sebe što se posla tiče?

Ja sam uvek siguran u sebe. Tu nemam nikakvih dilema. Moraš biti čvrst i nepokolebljiv. Uvek. To je kao preticanje. Jednom kad kreneš nema stajanja. Ako staneš, gotovo.

Da li imaš uzora u poslovnom smislu, ako da koga i zašto?

Nemam uzora. Barem ne u tom smislu. Svako će danas reći da mu je uzor Stiv Džobs. Iako smatram da je genijalan, i obožavam ga, ipak, bio je prek i nenormalan prema svojim zaposlenima. Smatram da je jedna og glavnih životnih ali i preduzetničkih poenti da napraviš takav posao da od njega živi desetine ili (ako bog da) stotine porodica. To je poenta. Šta mi znači sjajan proizvod ili usluga ali mi zaposleni crkavaju od posla, a pritom sam loš prema njima? Sa druge strane, tu je Ričard Brenson, sjajan lik. Trudim se da od velikana prošlosti i sadašnjice naučim važne lekcije, i izvučem sopstvene zaključke. Kao kad pročitaš tri knjige i sklopiš jednu svoju. Trudim se da budem svoj.

Da li se isplati biti preduzetnik u Srbiji, i kakvu ulogu u tome (isplativosti) igra država?

Teško. I da i ne.  Srbija je izuzetno malo i siromašno tržište i jako je malo startapova (biznisa) koji su uspeli ovde. Ako izuzmemo offline biznis koji uključuje pekare, butike, pljeskavidžarnice i slično. Ja prevashodno govorim o Internet biznis jer su tu početna ulaganja najmanja, a rizik mnogo veći. Ni mi nismo uspeli. Još uvek. Još se borimo. Uskoro izlazimo na globalno tržište gde je posla mnogo više, a tržišta su zdravija. Internet nam omogućava da to radimo iz Srbije, ali ni selidba u druge normalnije države nije van opcija razmatranja. Država svojim suludim zakonima iz 16. Veka ubija svaki oblik Internet preduzetništva i doprinosi neodlučivanju mladih za preduzetništvo. Za offline biznis ti treba barem 20-50.000 eur da bi pokrenuo nešto, a u zavisnosti od kvaliteta usluge i rada profit dolazi mnogo brže. Ali ko ima taj novac danas? Tako da, ne isplati se toliko, što nikako ne znači da ne treba probati. Pokušati. Ako imate dobru ideju, bez obzira da li je offline ili online posao, izvagajte rizik i krenite u posao. Preduzetništvo bez rizika je menadžerstvo. Svaki predan i kvalitetan rad se mora isplatiti, kad-tad.

Koliko je bitno da za vođenje online posla budeš deo internet zajednice regiona, i zašto?

Ako se tvoj biznis zasniva na internetu, moraš biti na njemu, shvatati šta se dešava, jer na osnovu toga donosiš zaključke o trendovima, pravcima u kojima se «Internet kreće». Na netu su neki sjajni ljudi od kojih možeš mnogo da naučiš. Njih možeš i da upoznaš, lično, u oflajnu. Što može ne samo doneti posla, nego i priliku da se zajedno boriš za bolje sutra. Ja se tako borim za 21. Vek već više od 6 godina. I Green Design je prva firma u istoriji Srbije (ali ozbiljno) koja ima račun u banci bez pečata. Da, otvorili smo račun bez pečata. To nam je Internet borba dala.

Ne samo da ste uspešni nego ćete i ući u preduzetničku istoriju Srbije! Za kraj, šta bi poručio mladima koji razmišljaju da postanu preduzetnici u Srbiji?

Samo napred! Ne odustajte, trudite se, pokušavajte, pa i da neuspete, nije strašno. Ako padnete, ustanice, očistite se i nastavite dalje. U nove pobede. I obavezno, ako pokrećete neki Internet biznis odmah idite na globalno tržište. Nemojte ići na domaće pa kasnije. Ne pravite istu grešku kao mi. Odmah global, jer je to najlakši način da dobijete investiciju ali i zaradite mnogo više novac kako bi se vaš biznis razvija većom brzinom. Domaće trište je previše plitko i siromašno za gubljenje vremena. A Internet nam je, hvala bogu, omogućio da odmah posluje na svetskom tržištu, uključujući i domaćem. Srećno!

 

Hvala Darku na divnim odgovorima na naša pitanja, koja će sigurno biti od koristi mladima (i starijima) koji razmišljaju o ovom pozivu.

 

Top