Dimitrije Vojnov - Filmski kritičar

Dimitrije Vojnov Filmski KritičarFilmska kritika i popularizacija filma je posao koji zahteva mnogo sati provedenih gledajući filmove, ali i dosta čitanja i učenja kako da artikulišemo utiske o samom filmu. Šta je pored toga potrebno da bi se bavili filmskom kritikom i kako izgleda posao jednog kritičara, približiće nam dramaturg, scenarista i filmski kritičar - Dimitrije Vojnov:

 

Zdravo Dimitrije, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Ja sam diplomirani dramaturg i to je posao kojim se bavim. Prevashodno se bavim pisanjem scenarija za film i televiziju. Do 2006. godine sam se bavio i filmskom kritikom nekih osam godina, a danas od tog posla zadržavam ulogu popularizatora filma. Iz filmske kritike u klasičnom smislu praćenja repertoara sam se povukao pre jedanaest godina ali tada mi je cilj bio da popularizujem film i kroz jasno uspostavljen estetski kriterijum afirmišem ono što je vredno i pomognem da se zapaze problemi kako se ne bi ponavljali u sledećim filmovima. Filmska kritika ima vrlo značajnu ulogu u jednoj kinematografiji i predstavlja njen integralni deo, kao uostalom i produkcija i distribucija i prikazivanje i služi da se opiše filmsko ostvarenje i vrednuju njegovi dometi, naravno u skladu sa kriterijumima kritičara i njegovim interesovanjima. Za scenu je bitno da ima više kritičara jer su vrlo retki oni koji mogu svojim interesovanjem da obuhvate sve vrste filmova i budu podjednako zainteresovani za sve forme.

 

Kada si počeo da se baviš filmskom kritikom i kako je to izgledalo?

Počeo sam da pišem filmsku kritiku kada sam imao šesnaest godina tako što sam se prijavio na konkurs tada vrlo prestižnog magazina XZ koji sam čitao zaista u velikom zanosu. Bila mi je velika čast što sam uspeo da izborim priliku da pišem u tom magazinu. Imao sam sreće da sam ubrzo dobio neke jako zanimljive filmove kao početnik i dobio priliku da se dokažem. To je bio period kada  još uvek nisam imao internet i morao sam na drugi način da sakupljam informacije. Bilo je sve to jedan vrlo lep izazov i zahvalan sam na prilici koja mi je pružena na tom konkursu.

 

Koje bi formalno obrazovanje bilo potrebno da bi se stekle sve veštine potrebne za filmsku kritiku?

Ne postoji neko formalno obrazovanje koje je neophodno za filmski kritiku. Naš verovatno najveći kritičar Bogdan Tirnanić nije imao nikakvo akademsko zvanje a bio je izvanedan kritičar koji je jako dobro razumeo film, i na kraju je njegovo delo zaista zadužilo ne samo nas kao kritičare već je ostavio i bitan autorski doprinos u našem filmu. Dakle, formalno obrazovanje nije presudno, ali svakako mislim da bi ljudi koji studiraju film ili književnost pa i filozofiju, mogli biti predisponirani za ovu profesiju. Ključna stvar je da neko ko se bavi filmskom kritikom pre svega voli film, da ima radoznalost, da prati dešavanja u svetu filma ali i rad svojih kolega kritičara i da usput stiče znanja koja su vezana za samu realizaciju filma radi boljeg razumevanja okolnosti nastanka filma. Vremenom se naravno kritičari profilišu jer uspostavljaju svoj kriterijum, grade stil itd.

 

Šta je najbitnije kod početka bavljenja filmskom kritikom?

Najbitnije je naučiti kako da artikulišete svoj utisak o filmu a to se najbolje radi tako što se čitaju kritike iskusnijih kolega i naravno tako što se vežba kroz pisanje. Danas barem nije teško izbaciti filmske kritike u javnost putem blogova, i u principu ja sam učio da pišem o filmu tako što sam od svoje dvanaeste godine vodio dnevnik pogledanih filmova u kome sam ih opisivao i ocenjivao. To radim i dan-danas. Dakle, ja bih danas u 21. veku kao prvi savet mladom kritičaru dao da započne sa vođenjem dnevnika pogledanih filmova u formi bloga i da na njemu onda polako oblikuje svoj rukopis.

 

Koliko je bitno da poznaješ teoriju glume ili režije da bi se bavio filmskom kritikom? 

Svakako je zgodno ukoliko je kritičar elementarno upoznat sa načinom kako se snima film. Naravno, ponekad ljudi koji su studenti filma umeju da budu opterećeni vlastitim umetničkim vizijama i da zameraju tuđem filmu što nije onakav kako bi ga oni snimili, ali opet, to je sve potpuno normalna “dečja bolest” kod kritičara tog profila. U današnje vreme teško mi je da zamislim da postoje ljudi koji misle da “mali ljudi žive u televizoru” pa mi je isto tako teško da zamislim ljude koji ne znaju barem na elementarnom nivou kako nastaje film. Naravno, ima i onih koji precenjuju svoje poznavanje načina kako se pravi film ali to je već druga priča. Uostalom, filmska kritika pre svega treba da se bavim onim što je prikazano, i najvažnije je da kritičar prepozna najbolji način kako da priđe onome što je viđeno.

 

Da li je bavljenje filmskom kritikom stresno, i ako da na koji način?

Svaki posao nosi svoje stresove. Najveži stres vezan za filmsku kritiku proističe iz susreta sa onima koji su direktno zainteresovani za to šta ste napisali o njihovom filmu, bilo da su autori ili distributeri. Drugih stresova nema, odnosno vezani su za neke tipične profesionalne okolnosti rada u medijima.

 

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?

Smatram da moja bivša profesija kod nas trenutno nema baš najpovoljniji status jer velike medijske kuće izuzev RTSa i Politike zapravo nemaju filmske kritičare i samim tim se kritika pretvorila u posao koji se radi usput i za mali novac od kog je nemoguće živeti. Internet nudi dosta prostora da se ljudi iskažu kao kritičari, ne samo kroz pisanu reč već i na YouTubeu, ali mislim da mora da se radi na više mesta kako bi to danas nekome u Srbiji bila jedina profesija. Mislim da danas samo kritičari Politike i RTSa zapravo mogu da žive od tog posla…

 

Da li je potrebno da jedan film pogledaš nekoliko puta pre nego što napišeš kritiku, ili je jedanput dovoljno?

Sve zavisi od filma.

 

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla?

Meni je gledanje filmova najomiljenija aktivnost tako da je to i osnovni razlog zašto se bavim filmom u bilo kom svojstvu. Danas kad sam autor najviše volim što mi je deo posla da gledam filmove a kad sam bio kritičar, isti je bio motiv.

 

Kakva je po tvom mišljenju filmska scena u srbiji?

Ovo je dosta složeno i višeslojno pitanje ali optimista sam.

 

Koji je najbolji način za analiziranje jednog filma?

Najvažnije je utvrditi šta su bile ambicije autora i proceniti u kojoj meri je film uspeo da ih ispuni. Ukoliko kritičar ne shvata koji su kapaciteti filma koji gleda i ne uspe da prepozna šta su bile mogućnosti tog projekta, onda kritika neće biti dobra.

 

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja filmskom kritikom?

Jedino ako si zaposlen u državnom mediju koji nije izbacio iz svoje sistematizacije radno mesto filmskog kritičara ili ako radiš za nekoliko privatnih medija. Vrlo teško.

 

Šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da postanu filmski kritičari?

Poručio bih da je to najbolji posao za one koji toliko vole da gledaju filmove da su spremni da svoj život posvete tome.

 

Hvala Dimitriju na korisnim odgovorima o tajnama svog zanata. Do sledećeg čitanja.
Top