Mileta Stankov - Poljoprivredni apotekar

Poljoprivreda u Srbiji je veoma važna delatnost, pa je samim tim i profesija poljoprivrednog apotekara ključna za stabilnost ove privredne grane. Mileta Stankov se bavi poslom poljoprivrednog apotekara dugi niz godina, i otkriće nam kako njegova profesija zaista izgleda.

 

Zdravo Mileta, hvala Vam što ste izdvojili vreme za Tajne Zanata. Da li biste mogli da nam kažete nešto osnovno o svom poslu? Šta je suština Vašeg zanata?

Posao poljoprivrednog apotekara podrazumeva prodaju robe koja je namenjena poljoprivrednim proizvođačima koji se bave ratarstvom, povrtarstvom, voćarstvom, pčelarstvom i stočarstvom. Pored prodaje namenske robe, poljoprivredni apotekar je obavezan da pruži sve potrebne informacije o načinu koriščenja te robe tako da bude bezbedna za ljude i okolinu, a i da kupac odnosno poljoprivredni proizvođač bude zadovoljan.

Koje obrazovanje je potrebno za profesiju poljoprivrednog apotekara?

Kada je potrebno obrazovanje u pitanju, poljoprivredne apoteke imaju slične zahteve kao i humane apoteke. Poželjno je da poljoprivredni apotekar bude neko ko je završio Poljoprivredni fakultet odsek za ratarsvo, voćarstvo, hortikulturu, fitomedicinu ili zootehniku, ili kao alternativu Visoku poljoprivrednu školu, kao i Srednju poljoprivrednu školu. Najbolja kombinacija znanja i veština je kada jedna poljoprivredna apoteka ima stručno lice sa visokim obrazovanjem odgovarajućeg smera i stručno lice srednjeg obrazovanja, tada se lepo dopunjuju i mogu kao tim da pruže mnogo svojim mušterijama. Odabir stručnog kadra zavisi pre svega od vlasničke strukture apoteke, pa tako apoteke koje su deo velikog sistema i imaju širu mrežu svojih prodajnih objekata obično u apotekama zapošljavaju kadar sa srednjom stručnom spremom. Takve apoteke svakako imaju jednog ili više zaposlenih sa visokom stručnom spremom odgovarajućeg smera kao stručno i odgovorno lice. Svako ko ima adekvatno visoko obrazovanje može otvoriti svoju poljoprivrednu apoteku.

Šta se sve prodaje u poljoprivrednoj apoteci?

U poljoprivrednim apotekama se prodaje semenska roba za ratarstvo i povrtarstvo, seme cveća, sadnice voća, ruža i vinove loze, stočna hrana, aditivi i vitamini za stoku, pesticidi, herbicidi (sredstva za suzbijanje korova), fungicidi (za suzbijanje gljivica), insekticidi (za suzbijanje štetnih insekata) i rodenticidi (za suzbijanje štetnih glodara), đubriva, ručni alati, sistemi za navodnjavanje, namenska roba za pčelarstvo i hortikulturu kao i razna pomoćna sredstva.

Koliko je roba sa kojom radite opasna po zdravlje ljudi?

U poljoprivrednoj apoteci je gotovo sve otrovno i opasno ako se ne koristi prema uputstvu. I kesica sa semenom cveća je otrovna, jer je seme tretirano da bi se očuvalo određeni vremenski period, tako da klijanje počne kada dospe u adekvatne uslove i nikako ranije. Posebna pažnja se poklanja prilikom prodaje pesticida i aditiva za stoku. Neki put su objašnjenja obimna i komplikovana za onog ko sluša, ali je izuzetno važno ljudima predočiti sve činjenice da bi obostrani trud dao što bolje rezultate. Ništa od robe koja se prodaje ne može nauditi bilo kome, sem ako se ne zloupotrebi, ali takav slučaj nisam imao. Moj posao zahteva da se kupcima objasni pravilan način upotrebe kupljene robe sa posebnim akcentom na mere opreza. Maloletnim licima se ne prodaju opasna sredstva.

Kako se Vi kao apotekar štitite od štetnog uticaja hemikalija sa kojima radite? Da li ste Vi ili neko od vaših kolega imali zdravstvenih tegoba usled izloženosti otrovima?

Rad u poljoprivrednoj apoteci zahteva određene mere opreza koje se odnose na rukovanje i skladištenje opasnih hemikalija kao što su na primer herbicidi. Sredstva za zaštitu bilja, insekticidi i druge otrovne materije se pre svega posebno transportuju do apoteke, nikada zajedno sa stočnom hranom i vitaminima za stoku. Takve materije se skladište u posebnoj prostoriji za skladištenje robe i u apoteci su izložene u vitrini sa staklom koja se zaključava. Apotekari su dužni da nose beli mantil ili drugu radnu uniformu, po potrebi nose rukavice i često peru ruke. Ja, kao i moje kolege, nisam imao nikakvih zadravstvenih tegoba koje su prouzrokovane radom sa pesticidima, ali jedina mana ovog posla je što se možete osećati na mešavinu mirisa iz apoteke, a u tome prednjače isparenja od stočne hrane. To je poseban apotekarski miris koji prodire u odeću i pored mantila. 🙂

Kako izgleda radni dan u poljoprivrednoj apoteci?

Svaki dan u poljoprivrednoj apoteci je veoma dinamičan i nijedan dan nije isti. Dinamika rada zavisi i od godišnjeg doba, pa su tako najveće gužve u proleće i jesen kada je vreme setve. Svakodnevno se sarađuje sa veterinarom i veterinarskim tehničarima, poručuje se roba koja se skladišti, izlaže i prodaje. Neretko se dešava da radni dan počne sa mušterijom koja vas čeka ispred apoteke da joj što pre rešite problem koji ima, i to obično bude na obostrano zadovoljstvo. Posao svakodnevno zahteva da puno pričate, jer morate mnogo toga da ispričate i objasnite kupcima.

Koje sve veštine mora da poseduje poljoprivredni apotekar?

Posao poljoprivrednog apotekara zahteva čitav skup veština počevši od neophodnog znanja pa do izražene komunikativnosti. Ne može se prodati roba ako niste komunikativni i uvek spremni da date savet ili sugestiju. Morate da znate da slušate svoje kupce i da se prilagodite njihovim potrebama, jer su oni različitog stepena obrazovanja i različitih godina starosti. Neretko morate da budete i dobar psiholog i da procenite da li nekome smete da prodate neko sredstvo, a da ga kupac ne zloupotrebi. Neke kupce morate da učite kako da izračunaju procentni rastvor, ako to ne znaju mogu da unište svoje useve oko kojih su vredno radili i mnogo novca uložili. Jednostavno morate da volite ljude, prirodu, da volite da stvarate i da volite selo.

Da li je Vaš posao stresan?

Rad sa ljudima je uvek stresan bez obzira kojim poslom se bavite. Gotovo uvek postoji neko ko će doći u apoteku nervozan zbog lošijeg prinosa, suše, bolesti useva ili stoke i preneti vam nervozu. Imao sam tu sreću da uglavnom radim u seoskim sredinama gde je poljoprivredna apoteka institucija i da ljudi rado dolaze da se ispričaju i odnose se sa puno poštovanja. Radeći u apoteci upoznao sam skoro sve ljude iz sela u kojem radim, imam divne uspomene, anegdote koje i danas pamtim i prijatelje dugi niz godina.

Šta misite kakva je budućnost poljoprivrednih apoteka?

Poljoprivreda je budućnost, a sa razvojem poljoprivrede razvijaće se i apoteke. Već danas mnoge apoteke imaju svoje web prodavnice što je sa jedne strane dobro, ali velika mana je nedostatak opisa proizvoda i detaljnog uputstva za upotrebu. Mislim da je živa reč u ovom poslu neprevaziđena. Inovativna rešenja u fitofarmaciji će omogućiti da sredstva za zaštitu bilja budu više na organskoj bazi što će vremenom smanjiti broj opasnih herbicida i smanjiti karencu (karenca je vremenski period neophodan za razgradnju nekog pesticida - izražava se u danima), što će biti veliki doprinos očuvanju životne sredine i zdravlja ljudi. Nadam se da će apoteke učestvovati još više u edukaciji o zaštiti životne sredine i kontrolisanoj upotrebi pesticida, kao i pravilnom odlaganju i reciklaži ambalaže i preostalih rastvora posle upotrebe.

Da li je Vaša profesija u Srbiji cenjena?

Iz mog iskustva mogu slobodno da kažem da jeste cenjena. U svakom selu u kom sam radio ljudi su me cenili i rado dolazili da pazare, dobiju savet ili samo neobavezno porazgovaraju.

Da li u Srbiji može da se živi ako ste poljoprivredni apotekar?

Mislim da je najbolja opcija kada je moje zanimanje u pitanju da imate svoju apoteku, vreme je pokazalo da svako ko je otvorio svoju apoteku i radio savesno i kvalitetno opstao je na tržištu. Ako radite kod poslodavca onda će vam mesečni prihodi zavisiti od stučne spreme i kvaliteta samog poslodavca.

Za kraj, šta biste poručili svima onima koji bi hteli da se bave Vašim zanimanjem?

Posao poljoprivrednog apotekara je lep i zanimljiv, traži konstantnu edukaciju, ali ako volite prirodu i domaćin ste u duši to vam neće biti teško. Nema ništa lepše nego kada prošetate pijacom i sretnete sve one ljude kojima ste prodali seme, a onda ih vidite zadovoljne sa svim tim plodovima.

 

Hvala Mileti što nam je otkrio tajne svoje profesije. Do sledećeg čitanja.

Velibor Stanković - Grnčar

Grnčarstvo je stari i gotovo zaboravljeni zanat izrade predmeta od gline. Vekovima su razni kulturni uticaji oblikovali ovaj zanat i predmete, od običnog upotrebnog predmeta do muzejskog eksponata. Velibor Stanković je grnčar i iz svog iskustva će nam preneti kako izgleda proces izrade predmeta od gline i kako je biti majstor svog zanata.

 

Zdravo Velibore, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Posao grnčara je stari zanatski posao koji podrazumeva izradu predmeta od gline na točku ili na mašini. Izrada predmeta na točku zahteva više znanja, pripreme materijala i koncentracije u odnosu na mašinsku izdradu. Predmeti koji se izrađuju su različitog oblika, veličine i namene.

Kako si počeo da se baviš grnčarstvom i kako je taj posao izgledao?

Grnčarstvo se u mojoj porodici prenosi već generacijama tako da sam od ranog detinjstva u dodiru sa grnčarstvom. Prvi radni zadatak sam imao već sa osam godina kada sam pomagao ocu u radionici. Godinama sam učio od svog oca da bi sa šesnaest godina počeo ozbiljno da učim zanat kako bih dostigao majstorski nivo. Svaki početak je težak, a još kada se uzme u obzir da ovo nije lak posao, onda je stvarno bilo naporno u početku.

Da li postoji formalno obrazovanje za grnčarsku profesiju?

Koliko mi je poznato postoji samo u srednjoj školi Tehnoart u Beogradu. Mislim da je broj mesta ograničen na nekoliko đaka po godini u skladu sa potrebama tržišta. Sa druge strane, u svet grnčarstva se može ući učeći kod nekog majstora ili na kursevima koje organizuju privatne škole i udruženja.

Da li majstori ljubomorno čuvaju tajne svog zanata? Da li planiraš da nekome preneseš svoje znanje?

To isključivo zavisi od majstora kao osobe da li će biti škrt na pokazivanju veština ili ne. Zanat se i krade, to je poznato od davnina. U tajne mog zanata sada uvodim samo moju decu koja prolaze kroz gotovo iste faze kao i ja kada sam učio. Nisam planirao da još nekog podučavam, jer nemam dovoljno vremena da bih se posvetio nekom učeniku na pravi način.

Šta sve mora da poseduje jedan grnčar od veština do alata?

Posao grnčara je težak, prljav i veoma fizički naporan, pa samin tim nije za svakoga, jer traži jaku kičmu i veliku izdržljivost. Koncentracija je veoma važna u ovom poslu. Poželjno je da grnčar ima i umetničke sklonosti, da bude kreativan i da zna da crta. Ovaj zanat zahteva i dosta prostora kako za skladištenje gline, prostor za izradu predmeta, prostor za mašine, prostor sa policama za sušenje, mesto za peć i izložbeno prodajni prostor.

Kako izgleda proces izrade predmeta od gline?

Pre svega glina treba da se iskopa i da se dopremi do radionice. Nije svaka glina pogodna za grčarstvo pa se vodi računa da uvek glina bude ujednačenog sastava i kvaliteta. Potom se glina kvasi da bi mogla da se melje. Za mašinsku proizvodnju predmeta glina se melje dva puta, tako da se dobije masa ujednačene strukture, dok se za ručnu izradu predmeta na točku (vitlu) glina melje od tri do pet puta. Samlevena glina se potom mesi. Ručna izrada je teža i zahtevnija je u svakom smislu, pa je neophodno da materijal bude dobar da se uz uloženi trud dobije što bolji i kvalitetniji proizvod. Potom, kada se napravi predmet onda se nosi u prostoriju sa dobrom ventilacijom na sušenje. Proces sušenja zavisi od vremenskih uslova, nije dobra ni povećana vlaga u vazduhu kao što nisu pogodne ni tropske temperature. Neophodno je stalno praćenje da bi se znalo kada je predmet spreman za pečenje. Predmeti se peku u velikoj peći na drva ili struju na 900 stepeni. Vreme pečenja zavisi od količine i veličine predmeta i može da traje od nekoliko sati do više dana. Po završetku pečenja predmeti se hlade i ohlađeni su spremni za upotrebu. Neki predmeti se dodatno glaziraju ili boje pa se proces pečenja obavlja dva puta u tom slučaju.

Da li se neki predmeti oštete u procesu izdrade i šta se kasnije radi sa njima?

To je neminovno da se nešto ošteti dok se radi. Sve ono što se ošteti u fazi sušenja to se pokvasi, samelje i premesi i ponovo se pravi. U fazi pečenja se uvek desi da dođe do nekog loma odnosno pucanja i ti predmeti se uglavnom poklone onima koji ih uvek na veoma kreativne načine upotrebe.

Koje sve predmete pravi grnčar?

Od gline se može napraviti mnogo toga, a grnčar obično pravi razne posude za kuvanje i pečenje hrane, saksije za cveće u najrazličitijim oblicima, krčage za vodu, amfore, ćupove, lampe, vaze, posude za hranjenje životinja i razne ukrasne predmete.

Da li misliš da će ručni rad biti opet na ceni?

Ručni rad je već sada na ceni i drago mi je što se ljudi interesuju za predmete koje proizvodim. Jedino je problem što se retko vidim sa tim ljudima koji se interesuju za moje prizvode. 🙂 Najveći je problem što bi svi hteli da sve bude što jeftinije, a ni sada nije skupo.

Da li tvoja profesija ima budućnost?

U principu bi trebalo da ima budućnost, ali je jako teško izboriti se sa masovnom kineskom proizvodnjom. Nije problem što oni rade isto što i ja, ali je veliki izazov biti konkurentan na tržištu sa njima odnosno sa njihovim proizvodima sada kada kupce najviše interesuje cena, a manje kvalitet.

Da li je tvoj posao stresan?

Moj posao nije posebno stresan, ali ne mogu da kažem da stresa nema. Stres je prisutan kao i u svakom poslu, jer se pored izrade predmeta radi i sa ljudima.

Kako se formira cena proizvoda?

Najbolju definiciju formiranja cene proizvoda pamtim još sa časa marksizma iz srednje škole. 🙂 Definicija glasi: prvo se uzme cena repromaterijala potom amortizacija, a najbitnije je vreme koje se utroši za izradu proizvoda i ono najviše utiče na cenu. Ako se uloži puno vremena onda će proizvod biti skup i to će odbiti mušterije. Zato ja gledam da svoje proizvode radim jednostavno, brzo, lepo i što kvalitetnije. To je jako teško, ali za sada mi polazi za rukom. 🙂

Da li u Srbiji može da se živi od bavljenja tvojim poslom?

Moguće je živeti od ovog posla, ali uz puno napornog rada.

Šta bi poručio svima onima koji bi želeli da se bave tvojim poslom?

Pre svega treba da se naoružaju strpljenjem, dobrom fizičkom spremnošću, da budu spremni da će im ruke biti prljave od blata i da sa puno koncentracije krenu u avanturu učenja zanata u školi ili kod majstora. Poželjno je majstoru ukrasti i poneku zanatsku tajnu. 🙂

 

Hvala Veliboru, što nam je objasnio kako izgleda profesija grnčara. Do sledećeg čitanja.

Milica Damjanović - Prodavac turističkih aranžmana

Prodavac turističkih aranžmana nam kao profesija omogućava da se neprekidno usavršavamo, da obilazimo zanimljive destinacije, ali nosi sa sobom i određeni stres. Kako zaista izgleda ova profesija, približiće nam Milica Damjanović:

 

Zdravo Milice, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Moj posao je da ljudima zainteresovanim za određenu vrstu putovanja pomognem u potrazi i realizaciji istog. Kada gosti dolaze u agenciju da se raspitaju o određenim aranžmanima, destinacijama, to je tek prvi korak u avanturi koja započinje - a najčešće je u pitanu godišnji odmor koji ljudi u Srbiji najradje provode na moru , planini, banji... Naravno, postoje i druge vrste putovanja, vezana za poslovne, medicinske i ostale potrebe ljudi, tako da sve češće dobijamo zahteve za putovanja na medeni mesec u neku egzotičnu zemlju, kao i da pokušamo da pronađemo najbolju rutu, smeštaj i transfer za recimo petodnevno poslovno putovanje u Afriku, Ameriku...

Kada si počela da se baviš prodajom turističkih aranžmana i kako je to izgledalo?

Pre nešto više od deset godina, kada je sve izgledalo drugačije - nije postojao toliki izbor destinacija pre svega. Našim turistima nisu bila dostupna mnogobrojna grčka ostrva, Španija i Italija su važila za gotovo nedostižne i veoma skupe destinacije, a Egipat, Tunis i Turska su tek postavljalji svoj ’suncobran’ za srpske turiste. Manje se razmišljalo o detaljima koji su danas gotovo neizostavni kada se neko interesuje za određeni aranžman ( wi fi, sef, usluge rent a cara, itd).  Takođe, postojao je i vizni režim koji je u mnogome sputavao naše turiste da se odluče za letovanje ili zimovanje izvan naših granica.

Zaista, sada je situacija dosta drugačija. Šta je najbitnije kod početka bavljenja tvojom profesijom, koja su predznanja potrebna?

Potrebno je mnogo toga, ovaj posao se ne zasniva samo na položenom ispitu za vodiča, završenoj srednjoj ili višoj školi strukovnih studija- reč je o veoma kompleksnom skupu veština kojim dobar prodavac turističkih aranžmana mora da barata besprekorno. Svaki pocetak iziskuje neke osnove, recimo da bi bilo poželjno poznavati geografiju, istoriju umetnosti , ali i psihologiju i sociologiju. Nije poenta nekome samo tehnički prodati aranžman, posebno kada je putnik već odlučio gde i kada želi da putuje. Treba biti spreman na razne želje i potrebe turista koje se trebaju spakovati u jedan kofer uz određen budžet.

Što je ponekad teško, predpostavljamo. Da li je bavljenje prodajom turističkih aranžmana stresno, i ako da na koji način?

Stresno je, da. Kako već napomenuh, mnogo je izbora pred nama, i ponekad je to zapravo i problem; "što više gledam - sve manje znam šta želim" - veoma je česta rečenica koju čujemo od naših stranaka. Onda tu nastupamo mi, trudimo se da dobro procenimo profil putnika, njihove želje, afinitite, i da sve to uklopimo u raspoloživost kapaciteta i finansijsku koncepciju. Takođe, svako ima svoj doživljaj određene destinacije, smeštaja, a mi kao prodavci i savetnici za putovanja moramo biti potpuno objektivni i iskreni, kako bismo što bolje pružili dojam željenog aranžmana.

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?

Perspektiva postoji, ali samo ako nastavi da se neguje kultura i običaj odlaska u turustičku agenciju koja bi vam pomogla u pronalaženju pravog izbora za vaše putovanje. Današnji uticaj interneta koliko pomaže, toliko i odmaže ovoj profesiji, jer kako sam već navela; što više gledamo - to manje znamo .

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla?

Teško je opisati rečima jedan dan u ’’sezoni’’ u turističkoj agenciji, posebno u onoj kroz čija vrata prođe više hiljada turista. Možda jedna reč može da opiše - Adrenalin. Mešavina i smeha i suza, radosti i brige, prijatnih i manje prijatnih ljudi i situacija, kao i spremnost na razne izazove. Ko ispeče ovaj zanat, zasita bi mogao da se bavi i raznim drugim profesijama, jer se kroz ovaj posao nauči mnogo toga.

Pominješ druga znanja. Koliko je poznavanje jezika bitno za tvoju profesiju, i zašto?

Vazno je znati makar engleski jezik, a svaki drugi je samo još veća prednost. U komunikaciji sa ino partnerima neophodno je poznavanje engleskog jezika ukoliko ne govorite potreban strani jezik na kom oni komuniciraju (najčešće grčki, nemački, italijanski, španski )

Pričamo o sporazumevanju. A kako prodavac turističkih aranžmana zaista razume potrebe potencijalnog kupca?

To se uči. Vremenom. Što i jeste zapravo najveća, neopipljiva tajna ovog zanata.

Kako izgleda tvoj radni dan?

"Dobar dan, izvolite?" Tako počinje, a završava sa "Dobro veče, izvolite?". Sve između je pomenuti adrenalin, puno ljudi koji dolaze i odlaze iz agencije, puno telefonskih poziva, puno pitanja i još više odgovora. Zatim ima adminstracije i tehničkih propratnih poslova koji su neizostavni deo naše svakodnevnice, a koji omogućuju da sve teče bez greške, i da se svako putovanje isprati od početka do kraja.

Zaista kompleksan posao. Da li je tvoja struka u srbiji cenjena?

To je već retoričko pitanje... Smatram da je u ovom trenutku puno mladih ljudi koji su završili visoke škole ili fakultete, ali ne poseduju adekvatno radno iskustvo kako bi dobro odgovorili ovom pozivu, no ipak - od nečega se mora početi.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja prodajom turističkih aranžmana?

Zaista zavisi- od slučaja do slučaja. Može se preživeti, može se proputovati i videti malo više ’sveta’ nego što bi recimo bankarski službenik ili neko iz druge branše imao mogućnosti.

Za kraj: Šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu prodavci turističkih aranžmana?

Ako želite profesiju koja obuhvata mnogo disciplina, gde ćete putovati i stalno komunicirati sa strancima i stalno imati dinamično radno vreme - onda je ovo profesija za vas.

 

Milica nam je divno objasnila kako izgleda biti prodavac turističkih aranžmana, i hvala joj na tome. Do sledećeg čitanja.

Miloš Gizdovski - Marketing menadžer

U digitalnom svetu konkurencija svakog pravnog lica na tržištu je sve veća. Svakim danom smo bombardovani informacijama, ponudama, popustima, marketingom. Kako izgleda posao jednog Marketing menadžera iz njegovo ugla? Šta je bitno za uspešno bavljenje marketingom? Ova, i druga pitanja smo postavili Milošu Gizdovskom.

Zdravo Miloše, hvala ti na odvojenom vremenu za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Zdravo, radim kao marketing menažer u firmi koja se bavi projektovanjem mehaničkih alata za spasavanje podataka i kompjutersku forenziku. Moj posao pokriva sve aktivnosti: od istraživanja potreba inženjera koji se bave data recovery-ijem do stvaranja proizvoda i oživljavanja prodaje.

Kada si počeo da se baviš marketingom i kako je taj početak izgledao?

Rekao bih da je prvi susret bila organizacija izložbe Foto kluba Jagodina 2010. godine. Pripremali smo materijal, kontaktirali sponzore, zvali ljude da dođu. Dobro smo odradili posao obzirom da je bila puna sala, a izložba je produžena zbog svakodnevnih poseta. Kasnije sam detaljnije upoznao marketing kroz studiranje (FON), pa su mi brojne tehnike i pristupi postali jasniji.

Znači početak tvoje karijere je bio uspešan. Šta je najbitnije kod početka bavljenja marketingom?

Definisan izvor informacija, kako poslovnih, tako i edukacionih. Treba pronaći relevantni izvor znanja i inspiracije. To će učiniti da svaki projekat posmatrate kao izazov koji će drugi analizirati i kojima će to biti baza znanja.

Izazovi sa sobom nose stres. Da li je bavljenje tvojim poslom stresno, i ako da na koji način?

Stresne su situacije koje nismo uspeli da predvidimo. Ako nam rutina postane stresna onda nešto nije dobro, organizacija nije dobro postavljena. Ne kažem da se ovo ne dešava ako ste sve super organizovali, jednostavno postoje stvari koje je nemoguće predvideti.

Koje su odgovornosti jednog marketing menadžera?

Da bude lokomotiva organizacije. Često nije dovoljno ući utabanim stazama i prugom koju je neko napravio. Da biste se izdvojili morate da radite stvari najbolje, da budete primer i onima koji ne razumeju vaš posao.

Pominješ utabane staze. Da li postoji rutina kod bavljenja tojim poslom ili uvek imaš nešto novo da učiš?

Kombinacija – stvari koje su bile nove brzo postanu rutina. Dobra stvar je što sve ovo liči na jednu veliku grudvu snega koja se kotrlja, sve se brzo kreće i usavršava.

Da li psihologija igra ulogu u bavljenju tvojim poslom, i ako da koliko?

Apsolutno. Kakva će tema zainteresovati našeg korisnika da klikne na objavu, share-uje fotografiju, napise preporuku i kupi vaš proizvod? Da biste ovo razumeli morate da razumete način razmišljanja tog korisnika.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Kao i doktorov – prvo se upoznajem sa istorijom ''pacijenta''. Analiza i statistika su dve najbitnije dimenzije modernog marketinga. Otkrivanje veza između događaja i uzroka oduzimaju dosta vremena, ali daju iskustvo za buduće projekte. Konkretno rečeno, pratim dostupne statistike sa Adwordsa, Analyticsa, Facebook-a, MailChimpa i svih alata kojima se služim. Pravim planove za buduće kampanje na osnovu reakcije i rezultata prethodnih projekata.

Da li misliš da je potreban talenat za bavljenje marketingom ili to može svako da nauči?

Talenat je potreban, ali ne i dovoljan. Potreban je splet događaja, iskustvo, pravi proizvod/usluga. Možete biti ultra talentovani, a opet da kampanje ne zažive. Tu je ona razlika između efektivan i efikasan.

Da li u Srbiji može da se lagodno živi od tvog posla?

Može ako ste posvećeni i pratite trendove na dnevnom nivou. Može da se zaradi i ako radite za domaće, a naročito za strano tržište.

Super. Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna?

Smatram da jeste, tehnologija je ta koja vuče marketing napred. Pre 5 godina niko nije pomišljao na instagram, a sada je to glavno oruđe mnogim marketarima. A šta tek nosi narednih 5 godina i tehnologije poput veštačke inteligencije i virtualne realnosti...

Za kraj: Šta bi poručio mladima i starijima koji razmišljaju da se bave marketingom? 

Napravio bih poređenje sa inkognito sportistom koji postaje zvezda.

U početku ga svi gledaju kao ''još jedan igrač''. Da bi istupio iz mase mora da uradi nešto neverovatno, da u ključnom momentu napravi zaokret i skrene pažnju publike. Strategija prvog i pravog nastupa. Svi će pričati o njemu.

Neka im inspiracija budu takvi igrači.

 

Hvala Milošu koji nam je dao koncizan i jasan uvid u svoju profesiju. Do sledećeg čitanja.

Top