Violeta Kočić Mitaček - Advokat

Advokaturu možemo okarakterisati kao jednu od izazovnijih profesija sadašnjice jer sa sobom nosi obimno teorijsko i praktično znanje potrebno za bavljanje istom, veoma visoku toleranciju na stres, kao i ljubav prema ljudima i razumevanje za svaki slučaj pojedinca. Violeta Kočić - Mitaček je advokat sa iskustvom od 15 godina, a od njenih odgovora na pitanja o profesiji advokata možemo da saznamo mnogo:

 

Zdravo Violeta, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Hvala na pozivu i interesovanju za ’’tajne’’ advokature. Advokatura je posebna društvena pravna služba u sklopu pravosudnog sistema koja se bavi  pružanjem stručne pravne pomoći u različitim oblastima, zastupanju građana i pravnih lica. Obuhvata davanje pravnih saveta, zastupanje i odbranu stranaka pred sudovima ili drugim državnim organima, ustanovama i organizacijama. Uloga advokature jeste da brani zakonitost i štiti prava građana. Advokatura je nezavisna i samostalna, što je garantovano i Ustavom. Advokat se postaje upisom u Advokatsku komoru, koja je esnafsko udruženje.

Kada si počela da se baviš advokaturom i kako je taj početak izgledao?

Advokaturom sam počela da se bavim odmah nakon diplomiranja i ova profesija je bila moj prvi izbor. U početku je bilo izuzetno uzbudljivo i istovremeno zbunjujuće, jer na fakultetu nismo stekli praktična znanja. Na primer, nama pripravnicima bila je potpuna nepoznanica gde bi trebalo da sednemo kada uđemo u sudnicu, kao i šta znače oznake ispred brojeva na predmetima. Takođe, radno vreme je bilo izazovno, pre podne suđenja, zatim odlazak u kancelariju gde se razvrstava pošta, pišu podnesci, a nakon pauze od nekoliko sati, nekoliko puta nedeljno i prijem stranaka u kasnim popodnevnim časovima i najčešće rad u kancelariji do kasnih večernjih sati.

Međutim, imala sam tu sreću da pripravnički staž provedem u advokatskoj kancelariji  Mirka N. Mitrovića koji je  izvanredan pravnik i izuzetna ličnost. Bavio se različitim oblastima prava pa sam imala mogućnost da se upoznam i vodim veliki broj raznovrsnih predmeta, te steknem dragoceno iskustvo, kao i da definitivno odlučim da je advokatura moj izbor.

Pominješ da nije bilo mnogo prakse na fakultetu. Šta je najbitnije kod početka bavljenja advokaturom, a koliku ulogu na početku karijere igra formalno obrazovanje?

Da bi se neko bavio advokaturom na pravi način, potrebna je ljubav prema profesiji, ali posebno ljubav prema ljudima. Kaže se da advokatura nije posao već način života - i to je potpuno tačno. Naime, advokat sa svojim klijentima prolazi kroz njihove najvažnije životne trenutke, često najteže, sluša njihove životne priče, sa njima se zajedno bori za istinu ili milost, u zavisnosti od situacije u kojoj su, i sve to nije moguće bez ljubavi  i razumevanja drugih.

Fakultet nas ne priprema za ova iskušenja, teške priče i sudbine ljudi koji dolaze po pomoć i meni lično je bilo najteže da zauzmem profesionalnu distancu kako bih mogla kvalitetno da sagledam situacije mojih klijenata i pružim im pravnu pomoć, umesto da zajedno plačemo nad problemima u kojima su bili.

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Advokaturom sam počela da se bavim kao potpuni idealista, sa idejom da svojim znanjem pomognem klijentima da ostvare svoja prava, dokažu nevinost.. Sjajan je osećaj kada učestvujem u procesu u kome dobijemo pravednu odluku. To je trenutak u kome potvrdite veru u dobro i znate da sistem funkcioniše i da sve ima smisla. Saznanje da ste uticali na to da svet bude bolje mesto, da nekom život krene ili se nastavi u dobrom pravcu, jeste ono zbog čega vredi živeti i raditi.

Da li psihologija igra ulogu u tvom poslu i ako da na koji način?

Psihologija sasvim sigurno igra ulogu u bavljenju advokaturom. Ono što je važno imati u vidu jeste činjenica da ljudi obično dolaze kod advokata u nekoj teškoj situaciji i da su uglavnom osetljiviji nego inače i da ovo moram imati u vidu tokom razgovora, pa je često potrebno voditi duži razgovor u raznim pravcima kako bismo došli do informacija koje su bitne za konkretan pravni problem. Takođe, bitno je razumeti da svako veruje da je u pravu, a da je izuzetno važno da klijentu tačno prezentujemo kakve su njegove šanse u postupku.

Do sada zvuči kao jako dinamičan posao. Kako izgleda tvoj radni dan?

Tokom pre podneva obično odlazim na suđenja, nakon suđenja posao nastavljam u kancelariji gde pišem podneske za sud, pripremam se za suđenja tako što čitam propise, sudsku praksu, a takođe obavljam razgovore sa klijentima. Postoje dani kada radni dan traje do kasno uveče, a takođe ima dana kada radni dan traje samo nekoliko sati.

Da li je bavljenje advokaturom za tebe stresno?

Advokatura je prilično stresan posao. Naš posao je da, na osnovu informacija koje nam klijenti daju, donosimo odluke koje su najbolje za naše klijente i da preduzimamo pravne radnje na vreme. Najvažnija je tačnost, preciznosti i odlučnost, dobra procena situacije. Česte su neprospavane noći i razmišljanja o predmetima.

Da li se kao advokat ponekad bojiš za svoju bezbednost? 

Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da je advokatura stalan sukob mišljenja, ali u suštini sukob. Verujem da nema advokata koji nije doživeo neprijatnost ili pretnju, ali ne možeš da se baviš ovim poslom ako se plašiš.

Odličan savet. Koliko je timski rad bitan u tvom poslu i na koji način?

Izuzetno je važno da imaš prijatelje i kolege sa kojima možeš da razmeniš mišljenje i konsultuješ se. Ja imam sreću da radim sa upravo takvom koleginicom, a takođe imam sjajne saradnike na koje mogu da se oslonim.

Kako ukratko izgleda jedan proces pravljenja slučaja i kompletiranja istog?

Osnovni korak je razgovor sa klijentom gde je potrebno doći do tačnih i relevantnih informacija, što podrazumeva  jedan ili više sastanaka. Svaki slučaj podrazumeva i određena dokumenta, ugovore ili neka sudska akta, te je potrebno ova dokumenta proučiti i nakon toga preduzeti određenju radnju. Odluka o tome je i najvažnija i njoj prethodi proučavanje sudske prakse i zakona. Slučajevi mogu biti različiti, tako da ne postoji jedinstven odgovor na ovo pitanje. Primera radi, ukoliko je klijent u pritvoru, advokat obavlja razgovor u pritvorskim prostorijama i njegov osnovni posao je da klijent izađe iz pritvora, te da osmisli odbranu.

U svakom slučaju, tokom trajanja postupka potrebno je preduzimati radnje u zavisnosti od tog postupka. Prvostepeni postupak završava se donošenjem presude, nezadovoljna strana izjavljuje žalbu, a nakon drugostepene odluke proces je obično gotov.

Šta je glavni cilj advokata? 

Advokatura je profesija koja je neophodna radi zaštite slobode i prava svih građana, cilj advokature uvek je isti  - Ustavom zagarantovano pravo -  svakome se jemči pravo na pravnu pomoć, pravnu pomoć pruža advokatura, kao samostalna i nezavisna služba.

Da li je tvoja profesija u Srbiji cenjena, i zašto?

Mislim da je cenjena. Jedna je od retkih koja i dalje pruža mogućnost slobodnog postupanja i mišljenja.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja advokaturom?

Mislim da može da se živi od ove profesije.

Za kraj: Šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu advokati? 

Mislim da je advokatura izuzetno lepa profesija, koja traži vreme i hrabrost, ali pruža slobodu kao retko koja profesija kao i mogućnost da svet postane bolje mesto.

 

Hvala Violeti na tajnama zanata advokatske profesije koje nam je otkrila, a koje će nam sigurno značiti. Do sledećeg čitanja.

 

Danila Vojnović - Tehnolog za zaštitu životne sredine

Zaštita životne sredine je kao delatnost sve popularnija, iako je sa malim zakašnjenjem u odnosu na Evropu došla na naše prostore. Danas svaka grana industrije mora da brine o uticaju na životnu sredinu, pa je posao Tehnologa za zaštitu životne sredine sve perspektivniji. Danila Vojnović se bavi zaštitom životne sredine i iz svog iskustva će nam preneti kako izgleda njena profesija:

 

Zdravo Danila, hvala ti što si izdvojila vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogla da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata? 

Zaštita životne sredine je nešto čemu svi težimo i kao „zanat“ se nametnula sama, kao posledica dugogodišnjeg ljudskog uticaja tokom razvića industrije. Moja profesija, u ovom trenutku, podrazumeva sagledavanje potencijalnih uticaja na životnu sredinu (u formi Studije – pisanog dokumenta definisanog zakonom) koji mogu da se jave tokom izgradnje ili rekonstrukcije određenog objekta u industriji. Ovo je aktivnost koja prethodi samom odobrenju da se nešto izgradi ili rekonstruiše. Može se reći da je sama Studija vrlo bitna kada je u pitanju izgradnja, jer pored toga što od nje zavisi da li će objekat biti sagrađen, zavisi i dalji razvoj naše industrije.

Kada si počela da se baviš zaštitom životne sredine i kako je taj početak izgledao?

Početak je usledio kada sam završila studije, u jednoj manjoj firmi, u kojoj sam stekla različita iskustva i to uz pomoć kolega koji su vrsni stručnjaci, koji su mi uvek bili na raspolaganju. U startu nisam imala mnogo odgovornosti, što se i podrazumevalo s obzirom na nedostatak iskustva. Vrlo brzo su se stvari promenile, što i smatram prednošću manjih firmi, jer zbog manjka ljudi, dolazite u situaciju da morate da preuzmete deo obaveza kolega i time stičete i preko potrebno samopouzdanje u poslu.

Pominješ iskustvo kao bitan faktor. Šta je najbitnije kod početka bavljenja zaštitom životne sredine, i koliku ulogu na početku karijere igra formalno obrazovanje ako nema iskustva?

Smatram da je obrazovanje, bar u ovom poslu, veoma značajno. Mogu da kažem da sam bila zahvalna mojim profesorima kad sam počela da radim, jer sam shvatila koliko znanja nosim sa fakulteta, pa bar za početak sam mogla da se prilagodim različitim zadacima koje sam dobijala. Nakon toga, znanje se samo nadograđivalo. Zaista ne mogu da kažem ni za šta, što sam do sada naučila na fakultetu, da je bilo traćenje vremena. Pre ili kasnije, sve može da se primeni. Kao što je, pretpostavljam, i u mnogim drugim profesijama najbitnija spremnost da se uči i istražuje, tako je i ovde. Takođe i dobro poznavanje zakona je jako bitno, jer je to osnova ovog posla.

Kad smo kod obrazovanja, koliko je poznavanje prirodnih nauka bitno za rad u sektoru životne sredine, i na koji način?

Konkretno u poslu kojim se trenutno bavim (koji je usko stručan) nije presudno, ali podrazumeva prethodno obrazovanje na prirodnim fakultetima. Sam rad u sektoru zasniva se na prirodnim naukama.

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna, i zašto?

Profesija je izuzetno perspektivna, posebno zbog predstojećeg potencijalnog ulaska u Evropsku Uniju (trenutno se njihovi zahtevi najviše odnose baš na deo Zaštite životne sredine). Naša država je tek na početku usaglašavanja sa Evropskom zakonskom regulativom, iako se ne čini da je tako. Mnoge naše fabrike i postrojenja još uvek nemaju ni građevinske ili upotrebne dozvole, a kamoli ekološke. Takođe, problem sa otpadom je uvek aktuelna tema. Mislim da tu ima prostora za otvaranje različitih postrojenja za tretiranje opasnog otpada. Pored toga, na pomolu je izgradnja jedne spalionice otpada.

Da li misliš da je Srbija u toku sa ostatkom sveta što se tiče zaštite životne sredine?

Kao što već rekoh, daleko smo mi od same Evrope, a što se ostatka sveta tiče, to je već diskutabilno. Postoje mnoge zemlje kod kojih još uvek nije probuđena svest da održavamo zdravu sredinu u kojoj živimo. Međutim, postoje i zemlje u kojima je svest na vrlo visokom nivou, ali prosto zbog postojanja takozvane „prljave“ industrije, takve zemlje ostaju prve na listi najvećih zagađivača.

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Volim osećaj da činim bitnu stvar, da doprinosim nekom višem cilju. Kada posmatramo širu sliku, moj posao i te kako utiče na očuvanje i poboljšanje životne sredine. Drago mi je da sam deo tog sistema, što je sve što radim konstruktivno i pozitivno.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Kad dođem na posao, proverim mailove, nakon toga sledi radni sastanak na kom se ukratko dogovaramo ko na čemu radi, zatim se upuštam u pisanje Studije/Elaborata – šta god da je trenutno aktuelno ili radim u softveru za proračun aerozagađenja iz velikih postrojenja za sagorevanje. Povremeno odlazim i na sastanke kod Investitora. Za izradu jedne Studije potrebne su dobre podloge od Investitora sa kojih se preuzimaju tehničke stvari (opis lokacije, tehnički opis, situacioni plan postrojenja, različita mišljenja nadležnih insititucija, itd.), a za ostatak potrebno je dosta istraživanja, kao i dobra procena situacije i potencijalnog uticaja.

Da li je bavljenje tehnologijom zaštite životne sredine stresno?

U principu sve zavisi od radne sredine koja vas okružuje. Sama izrada Studija i sličnih dokumenata može biti frustrirajuća ili rokovi mogu biti prekratki, ali nije nužno stresna, međutim kada dođe do odbrane Studije o proceni uticaja na životnu sredinu, to je izuzetno stresno jer sve to što ste pisali morate da prezentujete pred Ministarstvom i zainteresovanom javnošću, koja se tu i pojavila samo sa ciljem da vas kompromituje i da pokuša svojim žalbama da spreči da se Studija usvoji. Bilo je slučaja kad su ljudi čak bežali kroz prozor da spasu živu glavu.

Koliko je timski rad bitan u tvom poslu i na koji način? Sa kim najviše sarađuje jedan tehnolog?

Timski rad je vrlo bitan, posebno što se u skoro svakom novom poslu susrećemo sa drugačijom tehnologijom, pa je vrlo bitna razmena mišljenja i znanja. Uspeh je nešto što zavisi i od timskog rada i od mene same, jer ipak sam ja ta koja na kraju izrađuje pisani dokument. Tehnolog na mojoj poziciji, sarađuje sa mnogim ljudima, ali kažem, to najviše zavisi od prirode posla. Npr. trenutno radim Studiju vezanu za dalekovode, pa je moj fokus na elektrotehničkoj struci.

Šta je glavni cilj tehnologa za zaštitu životne sredine? 

Glavni cilj tehnologa (u okviru nekog postrojenja) bi trebalo da bude da svoj posao radi najbolje što ume, a da samim tim podigne upravljanje zaštitom životne sredine na najviši mogući nivo, da se zagađenja svedu na minimum, da su svi procesi naštelovani i dobro poznati, da nema prostora za akcidente, havarije i slično, da redovno izveštava nadležne institucije o otpadnim tokovima i emisijama, da su sve dozvole ishodovane i da se uvek radi na poboljšanju. Moj glavni cilj je da pomognem svakome ko želi da postigne neko poboljšanje ili pribavi neke dozvole kako bi mogao da nastavi sa radom ili taj rad unapredi.

Da li je tvoja profesija u Srbiji cenjena?

Smatram da je prilično cenjena od strane ljudi koji su se okrenuli zaštiti i shvatili koliko je bitno da prestanemo da zagađujemo i da konačno uradimo nešto po pitanju toga. Nažalost, još uvek postoje oni koji to ne žele da vide i koji na neki način uspevaju da izbegnu zakon.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja zaštitom životne sredine?

Apsolutno. Postoji toliko različitih poslova koje jedan tehnolog za zaštitu životne sredine može da radi – od poslova u postrojenju, projektovanja, preko laboratorije, do poslova u Ministarstvu. Samo jedna stvar je jako bitna – ne očekujte veliku platu na prvom zaposlenju. Kako stičete iskustvo tako raste i spremnost poslodavca da vam povećava platu.

Za kraj: šta bi poručila mladima i starijima koji razmišljaju da postanu tehnolozi za zaštitu životne sredine? 

Prvo bih poručila da u ovom poslu nema kreativnosti. Posao se bazira na zakonskoj regulativi i nema prostora za odstupanja. To ne znači da je dosadan, naprotiv. U dosadašnjem radu, susrela sam se sa toliko različitih stvari i zahteva i mogu reći da ukoliko ste znatiželjne prirode, svašta možete naučiti i uraditi. Ono što je zaista srž svega je dobra osnova o zaštiti i stalno istraživanje i rad na sebi. Prosto morate biti u toku sa svim aktuelnim, a svakim danom izlaze novi pravilnici, razvijaju se nove tehnologije i otvaraju se nove mogućnosti.

 

Danila nam je dala konkretne odgovore na pitanja o profesiji Tehnologa za zaštitu životne sredine koji će sigurno koristiti čitaocima, i hvala joj na tome. Do sledećeg čitanja.

 

Top