Vojislav Vukadin - 3d Texture Artist

Razvoj kompjuterske grafike ne samo da je doprineo kvalitetnom interaktivnom stvaranju grafičkog sadržaja, već je stvorio čitav niz kreativnih zanimanja. Vojislav Vukadin je 3d umetnik za teksture i otkriće nam tajne svog zanata.

 

Zdravo Vojislave, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Znata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu, šta je suština tvog zanata?

Posao Texture Artista je izrada tekstura koje se koriste u video igrama, filmu, komercijalnom program i sličnim sadržajima. Teksture se dodeljuju 3D modelu u cilju kreiranja vizuelnog utiska.

Da li je potrebno formalno obrazovanje da bi se neko bavio tvojim poslom, ako jeste i koje?  Koje veštine su potrebne da bi neko bio Texture Artist?

Formalno obrazovanje nije neophodno, ali je poželjno, naročito iz oblasti koje se odnose na umetnost u širem smislu. Ono sto pomera jezičak na vagi je poznavanje i upotreba različitih softwera, kao i  prezentacija radova/portfolio, koja se uz vežbu i talenat,  vremenom može izgraditi.

Kako si se odlučio da se baviš ovim poslom, i kako je taj početak izgledao?

Iskreno, od malih nogu  sam znao da će umetnost biti put koji ću graditi. U periodu sazrevanja zanimale su me razne kategorije: muzika, video, film… ali i video igre kao jedan lep i zabavan spoj različitih disciplina

Kako izgleda tvoj radni dan? - sa fokusom na posao, ukratko. Kako izgleda proces izrade 3d teksture za neki model?

Trenutno radim u jednom novosadskom studiju i moj osnovni zadatak je izrada tekstura za karaktere. U toku radnog dana se trudim da za zadato vreme pružim najbolji mogući rezultat.  Vrlo često to uključuje i konsultacije sa Art direktorom i ostalim članovima tima.  Razmena ideja  je svakako poželjna, uvek želimo  da podignemo nivo kvaliteta na svakom novom projektu.

Na kakvim projektima obično radiš?

Studio u kojem radim je učestvovovao u razvoju poznatih video igara na tržistu, poput:  Grand Theft Auto V by Rockstar Games, Ryse: Son of Rome by Crytek, The Order: 1886 by Ready at Dawn, Until Dawn by Supermassive games, Star Citizen by Cloud Imperium Games, Horizon by Guerrilla games, Hellblade by Ninja Theory  itd.  Video igra koja je objavljena ove godine, i koju dodatno mogu da navedem,  je Hidden Agenda by Supermassive Games.

Šta koristiš od opreme i koliko je ona važna za tvoj posao?

Stabilan i brz računar je bitna stavka koju je nemoguće zanemariti pogotovo ako se radi na projektima koji zahtevaju visoke rezolucije i odredjen nivo detalja. Vreme koje se odnosi na mašinsku obradu je u pojedinim situacijama krucijalno posebno ako se rade dodatne korekcije i izmene.  Moguće je izgurati posao i na slabijim  konfiguracijama, ako rokovi to dozvoljavaju.

Koje programe koristiš u procesu rada?

Široka je paleta programa koji se danas koriste u produkciji i u zavisnosti od potreba svako bira svoj alat.

U mojoj “kutiji” se najčešće nalaze  Photoshop, Mari, Maya, ZBrush, Unreal Engine 4 itd.  Poslovi na kojima trenutno radim se uglavnom vezuju za realtime grafiku pa se finalni proizvod prezentuje u UE4.  Drugim rečima, sve što se radi u navedenim programima i aplikacijama u ovom slučaju završava u game engine-u.

Da li kao umetnik imaš izgrađen neki svoj stil ili se maksimalno trudiš da budeš komercijalan?

Vodim se referencama i trudim se da ono što radim bude što bliže fotorealizmu, koliko je to moguće.  Svakako da postoji izvesna doza odstupanja, pa u zavisnosti od potreba mogu da prilagodim svoj stil. U principu, sve zavisi od zahteva klijenata.

Kako pronalaziš inspiraciju?

Danas je relativno lako pronaći inspiraciju uz upotrebu internet pretraživača. Povremeno mi više prija da posetim neku izložbu  ili se inspirišem kroz potpuno drugačiji sadržaj u odnosu na posao kojim se bavim.

Da li postoji neko ko ti je uzor u Srbiji ili svetu?

Ne mogu reći da slepo pratim uticaje  umetnika, kako kod nas tako i u svetu, ali bi definitivno morao da pomenem da sam jedno vreme intenzivno analizirao rad umetnika kao sto su HR Giger, Scott Spenser, Steve Wang, Tom Jr Woodrof, Ron Mueck… Takodje, uzori su mi kolege i saradnici koji me okružuju.

Kako pratiš trendove u svom poslu?

Trendove pratim koliko je moguće.  Obzirom na obim sadržaja koji se nudi, uglavnom sam fokusiran na usko stručno i ono što me u tim okvirima interesuje.

Da li misliš da je Srbija u toku sa ostatkom sveta kada je tvoj posao u pitanju?

Srbija ima sasvim solidan broj studija od kojih su neki na svetskoj mapi CGI industrije i to je činjenica koja motiviše.  Utisak se danas dosta popravio u odnosu na prethodne godine.

Šta je ono što najviše voliš kod svog posla, i zašto?

Uživam u radu sa bojama i slojevima. Sa druge strane, zaista volim da rešavam probleme koji se povremeno javljaju u toku rada. Sve ukupno jedan dinamičan,  zabavan i ne baš jednostavan posao,

Da li misliš da je tvoja profesija perspektivna, i zašto?

Razvoj novih tehnologija donosi nove potrebe (i obrnuto) tako da verujem da jeste perspektivna, uz obavezno napredovanje i otkrivanje novih rešenja u struci.

Da li je tvoj posao stresan i kako se oslobađaš od sresa?

Trudim se da amortizujem stres koliko je to moguće, nadam se da uspevam. Dosta pratim novu muziku i povremeno ”prekopavam” staru. Muzika je moja prva ljubav i prati me praktično ceo život. Često odlazim na koncerte i dobro je da ih ima u Srbiji pa se uvek nadje nešto zanimljivo za nas koji “od izvora biramo drugi putić” . Takodje volim  filmove Horror/SF  žanra i rado ih gledam.  Uz vreme provedeno sa porodicom I prijateljima, sasvim dovoljno da zaleči stres.

Da li je tvoje profesija u Srbiji cenjena, i zašto?

Možda cenjena nije prava reč, ali moze zvučati zanimljivo.  Ponekad mi nije lako da objasnim čime se tačno bavim, jer može zvučati apstraktno i predstavljati nepoznanicu osobama koje su  van branše. U svakom slučaju moja profesija je deo svakog studijskog pipeline-a koji akcenat stavlja na vizuelni momenat.

Da li misliš da u Srbiji može da se živi od bavljenja tvojim poslom?

Iskreno mislim da ako si dobar u bilo kojem poslu, možeš da obezebediš zdrav život i neku vrstu stabilnosti. Posao kojim se bavim je pretežno okrenut ka globalnom tržistu i moguće je naći svoje mesto na toj listi.

Šta bi poručio svima onima koji razmišljaju da postanu 3d texture umetnici?

Istrajnost, upornost i strpljenje su verovatno najbitnije stavke na razvojnom putu, ali pre svega treba da postoji ljubav i interesovanje prema poslu. Proces koji vodi do željenog cilja ćesto može biti dugotrajan i naporan, pa nije zgoreg imati podršku ljudi koji te okružuju.  Ako je novac jedini motiv, to dodatno može da pojača nesanicu.

 

Hvala Vojislavu što je sa nama podelio tajne svog zanata. Do sledećeg čitanja.

Ivan Đurđevac - PHP programer

PHP je programski jezik velikih mogućnosti bez kojeg web aplikacije koje koristimo svaki dan ne bi bile ovako moćne. Ivan Đurđevac nas je uveo u svet PHP-a i objasnio nam kako je biti majstor svog zanata, odnosno programer jednog od najpolularnijih programskih jezika danas.

 

Zdravo Ivane, hvala ti što si izdvojio vreme za Tajne Zanata. Da li bi mogao da nam kažeš nešto osnovno o svom poslu? Šta je suština tvog zanata?

Iz mog ugla najvažnija je mogućnost da ljudima olakšamo i promenimo živote na bolje. To je ono što treba da bude naš krajnji cilj. Skoro sam imao priliku da pogledam intervju sa korisnikom naše aplikacije, koji je dao otkaz na svom poslu kada je počeo da prodaje svoje kurseve i potpuno se posvetio onome što voli. Putem interneta on uči ljude da sviraju instrument čudnog izgleda (handpan) koji odlično zvuči. Naša aplikacija mu je pomogla da postigne maksimalan učinak u prodaji i promeni svoj život. Suštima nije u alatima i programerskoj veštini, već u ljudima. Nisu najuspešniji programeri oni koji poznaju tehnologiju, već oni koji razumeju šta je ljudima potrebno.

Koliko dugo se baviš svojim poslom i kako je to izgledalo na samom početku?

I meni je teško da poverujem, ali već 15 godina se bavim programiranjem. U programerski svet sam ušao onog trenutka kada sam se susreo sa Delphi 4 platformom za razvoj desktop aplikacije uz pomoć objektnog paskala još u srednjoj školi. Bio sam fasciniram činjenocom da je dovoljno prevući komponentu na formu, podesiti joj osobine, napisati nekoliko linija u kodu i već imate gotovu Windows aplikaciju koja se može izvršavati na svakom računaru. To je bio trenutak kada sam znao da će ovo biti moj posao. Pre završetka studija dobio sam svoj prvi posao kao programer. Razvoj poslovne aplikacije pisane u Delphi-u bila je pravi izazov i motivacija za mene. Internet programiranje koje je u to vreme bilo u povoju je bilo izazovnije, njegova budućnost je delovala svetlije za razliku od Delphi-a koji je gubio trku i popularnost, i ja sam se okrenuo internet programiranju. Od tada pa do danas svet internet programiranja je doživeo veliku evoluciju i u godinama koje su ispred nas nastaviće da se razvija neslućenim brzinama. U vreme kada sam ja počinjao mislim da je bilo jednostavnije i lakše ući u svet programiranja, danas smo preplavljeni alatima, mogućnostima i tehnologijama. Danas se od programera očekuje da pokriva širi dijapazon tehnologija i alata.

Koliko je važno formalno obrazovanje za posao PHP programera?

Formalno obrazovanje nije presudno da se neko bavi ovim poslom. Ima primera vrhunskih programera koji nisu završili visoke škole, ipak šire obrazovanje vam može otvoriti perspektive koje će vas pomeriti sa pozicije izvršioca zadataka do nekoga ko svoje ideje sprovodi u delo. Mnogi smatraju da je upravo poznavanje različitih naučnih oblasti i njihovo povezivanje ono što čini Elona Muska jednim od najboljih preduzetnika današnjice. Mladima preporučujem da se posvete formalnom obrazovanju, ali i da nastave da se edukuju nakon studija, jer internet nam pruža mogućnost da istražimo sve oblasti koje nas zanimaju.

Na koji način nadograđuješ svoje znanje?

U oblasi koja napreduje vrtoglavim brzinama, edukacija je neminovnost. Čitam dosta knjiga, i slušam video kurseve. Na Udemy-u ima veoma kvalitetnih kurseva koji se mogu kupiti za samo deset dolara kada su na popustu, a to je skoro pa uvek. Tviter je osnovni kanal na kojem se informišem o svemu što se dešava u PHP zajednici na globalnom nivou. Svoj tweet line sam tako isfiltrirao da pratim i samo vidim tweetove koji su kvalitetni, u smislu da me informišu ili vode do dobrog članka ili bloga. Sve drugo što se meni ne čini zanimljivo i korisno ne pratim. Ako se pravilno koristi tviter može biti koristan izvor informacija. Ono što sam zapostavio u poslednjih nekoliko godina jeste korišćenje rss čitača i čitanje blogova, za šta su možda zaslužne upravo društvene mreže.

Koliko je za tvoj posao važna teorija, a koliko praksa?

Za juniore najvažnije je da sve što nauče u teoriji probaju i provežbaju u praksi. Vežba i praksa su u tom periodu od ključne važnosti. Na putu od juniora do seniora potrebno je ovladati i principima programiranja, arhitekturom aplikacija kao i dizajn paternima. Na ovom stepeniku neophodno je dobro ovladati teorijom pre nego što se upustimo u praktičnu primenu. Kada se ovlada i teoretskim znanjem i praksom rezultati su značajno kvalitetnija arhitektura aplikacija, jednostavnija rešenja i bolje razumevanje problema.

Kako se obezbeđuje kvalitetna praksa u tvom poslu?

Da biste došli do kvalitetene prakse potrebno je da se nađete u timu koji koristi najnovije tehnologije i primenjuje "best practice" iz svoje oblasti. Ukoliko ste u timu koji se opire novim tehnologijama, praksama koje se preporučuju u vašem ekosistemu, možda je vreme da promenite firmu i potražite drugi tim. Ukoliko ste početnik koji nikada nigde nije radio, onda se posvetite knjigama, vežbajte i priključite se nekom open source projektu. Povežite se sa ljudima iz vaše oblasti i pokušajte da napravite neki svoj projekat, da neku svoju ideju pretočite u delo. Sve to dovešće vas pre ili kasnije do boljeg okruženja gde ćete moći još više i brže da napredujete.

Kako izgleda tvoj radni dan?

U timu u kojem radim primenjujemo deo agilnih metodologija koje su se u našem slučaju pokazale korisne i efikasne, prilagođene distribuiranom timu. Kada dođem na posao, na slack kanalu predviđenom za "daily standup", napišem šta sam od zadataka završio prethodnog dana, šta planiram da uradim danas, i da li imam bilo kakvu prepreku u radu. To nam pomaže da znamo šta ko radi u bilo kom trenutku, ali i da pomognemo ako neko ima neki problem koji ne može samostalno da reši. Svakoga dana u određeno vreme održavamo online polučasovni sastanak na kojem raspravljamo o aktuelnim temama i zadacima kao i problemima koje trebamo da rešimo. Jednom nedeljno imamo duži sastanak na kojem pravimo retrospektivu kompletne nedelje u kom analiziramo postignute rezultate i sagledavamo šta je to što smo mogli da uradimo bolje i kvalitetnije. Svakodnevno radimo na razvoju novih funkcionalnosti, koje se testiraju a zatim se radi deploy na produkcioni server. U komunikaciji sa kolegama dolazimo do najoptimalnijih rešenja i najboljih ideja. Trudim se da u toku radnog dana određeni deo izdvojim za edukaciju. Najčešće je to neki video sa konferencije ili online kurs.

Koji su tvoji omiljeni alati za rad?

Za nekoga ko se bavi web razvojem bitno je da razvija u operativnom sistemu koji je baziran na Unixu, kako bi se srodio sa okruženjem u kom se izvršavaju aplikacije koje razvija. U samom početku sam kao i svi koristio Windows sa Wamp-om, ali sam onda prešao na Linux okruženje. Nakon nekoliko godina odlučio se da probam OSX operativni sistem koji pruža udobnost desktopa, a pritom se oslanja na Unix. To je trenutno okruženje koje svakodnevno koristim. Kako bih imao istovetno okruženje kao na serveru koristim Vigrant i VirtualBox koji mi pružaju mogućnost da lako i jednostavno podesim virtuelne mašine sa Ubuntu ili CentOS operativnim sistemima. Terminal je najbolji prijatelj svakog programera. Ja koristim iTerm2 koji sam podesio tako da kada dodjem na posao sa jednim klikom na tastaturi otvaraju mi se četiri prozora za rad, pokreće se shell skripta, koja podiže Homestead Vagrant koji svakodnevno koristim, i ostavi komentar na Slack-u da sam u kancelariji, kako bi članovi tima znali da sam dostupan. Na sličan način se odjavljujem i suspendujem Vagrant. Kada je već reč o komandnoj liniji, jedan od omiljenih dodataka jeste ZSH i Oh-My-Zsh shell koji sa svojim predefinisanim alijasima i funkcijom da se lako i brzo sa tab-om i strelicama gore-dole dođe do potrebne komande značajno štedi vreme. Jos jedan mali alat koji štedi vreme, jeste Jump sa kojim se brzo prelazi (skače) u foldere koje često koristim. PHP Storm je odličan IDE koji se veoma često ažurira sa najnovijim funkcionalnostima i brzo prati promene u web ekosistemu, tako da je zadovoljstvo koristiti ga. Za brze izmene malih projekata i pojedinačnih fajlova koristim Visual Studio Code, koji iako je od Microsoft-a veoma dobar i brz editor. Kako je broj naloga i alata koje koristim postao preveliki da bih mogao da pratim, LastPass je alat koji za mene pamti lozinke i štedi vreme.

Kako si odabrao omiljeni editor i framework?

O mogučnostima PHP Storm-a koji koristim mogao bih da pišem danima, jer njegova lista mogućnosti je nesaglediva. Koji god IDE da koristite, važno je da istražite sve njegove mogućnosti i da ih koristite ako će vam to ubrzati i olakšati rad. Što se tiče frejmvorka, ja radim u Laravelu, jer se sa njim mogu pisati kvalitetne aplikacije uz maksimalnu uštedu vremena. Glavna karakteristika ovog frejmvorka jeste da je okrenut tome da programeru što više olakša posao tako da ima dosta "synthetic sugar" elementa. Ipak dobro je da programeri eksperimentišu i poznaju više od jednog frejmvorka da se ne bi zatvorili u kutiju iz koje ne vide dalje od svog frejmvorka.

Da li si aktivan član PHP zajednice u Srbiji ili u inostranstvu?

Bio sam uključen u osnivanje udruženja PHP Srbija koje je danas na zavidnom nivou organizacije. Danas više nisam aktivan u udruženju, ali preporučujem svakome da pristupi udruženju koje je veoma otvoreno za nove članove i nove ideje. Svim PHP programerima, a posebno početnicima, preporučujem da posete meetup koji PHP Srbija organizuje jednom mesečno u Beogradu. Jednom godišnje ogranizuje se velika međunarodna konferencija koja okuplja najbolje predavače iz celog sveta. Prilika da od najboljih čujete i naučite nešto novo je nešto sto sebi ne smete da dozvolite da propustite.

Može li se u Srbiji lagodno živeti od bavljenja tvojim poslom?

Ovo jeste jedno od zanimanja sa kojim se može živeti lagodno, samo je potrebno da se ispeče zanat i dođe do nivoa seniora. Mediji zajedno sa prodavcima jednogodišnjih kurseva stvaraju lažnu sliku da je moguće završiti kurs i nakon toga možete raditi u nekoj firmu za 1000e. Istina je da senior programeri imaju plate veće od tih famoznih 1000e, ali da je za postizanje tog nivoa znanja bio potreban niz godina sa konstantnim učenjem za koje se mora izdvojiti vreme i nakom završenog posla. To u praksi znači da se nekada i do 10 sati dnevno izdvaja za rad i učenje. Seniori sa dobrim platama koje ja poznajem, ne rade od 9 do 5. I nakon više od 10 godina u ovoj profesiji, ja učim, čitam knjige i gledam kurseve kako bih nadogradio svoje znanje. Da biste došli do nivoa plate koja je iznad proseka, vaše znanje i veštine koje posedujete moraju da budu iznad proseka. Druga strana medalje jeste da neko ko završi kurs, neće moći odmah da nađe posao, jer firme žele juniora koji je sposoban da samostalno završava zadatke. Izlazak iz tog začaranog kruga je moguć dodatnim angažovanjem i završavanjem svog projekta ili radom na open source projektu. Za to vam niko neće platiti ni dinara, ali ćete steći dodatne veštine, sigurnost i nešto konkrento što možete da pokažete kada odete na razgovor za posao. Kada prvi put budete na poziciji programera, nećete imati platu od 1000e, i nemojte je tražiti, jer je to nešto što možete očekivati onda kada budete dostigli taj nivo znanja i veština. Ipak, nija valjda da verujete svemu što čujete na reklamama?

Da li je posao programera stresan i kako ti upravljaš stresom na poslu?

Ja imam tu sreću da radim na razvoju konkretnog proizvoda i da već nekoliko godina ne znam šta je to deadline. A svi znamo da su nerealni rokovi maštovitih menadžera najveći izvor stresa. Samo lagano i bez sekiracije.

Danas se možda i previše priča o poslu programera, da li je zaista neophodan veliki broj programera da bi se zadovoljile realne potrebe? Da li baš svako može da bude programer?

Umesto odgovora na pitanje da li je potreban veliki broj programera, citiraću samo dve informacije koje sam pročitao na društvenim mrežama u prethodnih nekoliko dana.

- "18 miliona programera na svetu, samo 5 hiljada ih zna blockchain, od toga je možda 1000 dobrih"

- “IT direktor BMW-a vidi BMW kao softversku kompaniju u budućnosti, da ne bi završili kao Nokia - džaba i najbolji hardver, ako softver ne može da isprati nova očekivanja i potrebe korisnika”

Ne može i ne treba svako da bude programer, svetu su potrebni i doktori i muzičari. Zato neka svako radi ono što ga čini srećnim. Ne preporučujem ulazak u programerske vode kada je novac jedini motiv. Ako ste spremni da i kada naiđete na problem ne odustanete dok ne pronađete rešenje, makar je za to bilo potrebno i nekoliko sati frustracije i moždanog naprezanja, i da budete zadovoljni nakon toga, onda ste materijal za programera. Ovo je nešto što svaki junior mora da prođe i to je jedini način da se stekne znanje i iskustvo.

Kako sebe i svoju profesiju vidiš u budućnosti?

Teško je dati odgovor na ovo pitanje. Možda odgovor treba pronaći u virtuelnoj stvarnosti, veštačkoj inteligenciji i možda u blokchain-u. Sigurno će profesija programera biti tražena i u budućnosti samo što očekujem da će više biti okrenuta tehnologijama koje sam naveo. U poslednjih nekoliko godina front-end jezici i frejmvorci su značajno napredovali i sve više su zastupljeni. Ne očekuejm da će PHP prestati da se koristi, ali će front-end frejmvorci biti sve traženiji i zastupljeniji. JavaScript će još dugo vladati scenom 🙂

Za kraj: Šta bi poručio svima onima koji žele da postanu PHP programeri?

Preporučujem vam da posećujete što više PHP konferencija i da se povezujete sa kolegama. Naučićete mnogo više i otvoriće vam se neke nove perspektive. Čitajte knjige - što više knjiga. Ne fokusirajte se samo na PHP, već istražujte sve oblasti koje vas zanimaju, čak i izvan informacionih tehnologija. Radite podjednako i na svojim soft skill veštinama.

 

Hvala Ivanu, što nam je sa puno entuzijazma otkrio tajne svog zanata. Do sledećeg čitanja.

Mirjana Mimica Radojević - Blogerka

Bloger / Blogerka je zanimanje 21. veka i sve više mladih ljudi hrli ka ovoj profesiji. Iako deluje da svako može da bude bloger ili blogerka, potrebno je imati iskustva u pisanju, znati kako da se obratite svojim čitaocima i držati se teme koju ste odabrali. Evo šta Mirjana Radojević - Mahlat kaže o svojoj profesiji:

Zdravo Mirjana, hvala Vam što ste izdvojili vreme da mi odgovorite na pitanja. Da li biste mogli da ukratko opišete svoju profesiju? 

Ovo pitanje mi je postavljeno kao blogerki što ja po profesiji nisam, svojom profesijom se nikada nisam bavila pa se, eto, par godina unazad predstavljam kao blogerka. Da predstavim to što nije profesija – blogovanje, odnosno osobu koja se bavi blogovanjem – to je slobodno misleće biće koje niko ništa ne pita. Inače, kad se na raznoraznim skupovima na kojima je potrebno predstaviti se, među novinarima najčešće,  predstavim kao bloger, osoba koja se bavi nečim što je većini još uvek prilično nepoznato i ne baš  priznato, pogledaju me i kažu – „Aaaaa! Stvarno! Lepo.“ Da mogu da vam opišem pogled i inotinaciju, bilo bi kao da sam rekla – Ja sam ona što je pokušala peške da pređe Tihi okean.

Interesantno. No, situacija se menja iz dana u dan, na bolje, zar ne? I šta po Vašem mišljenju znači biti bloger?

Prvenstveno, kako pomenuh, misleće biće koje bi s nekim da podeli ono o čemu i šta misli, pri tom  mislim na blogere „opšte struke“, kao što sam ja, ne na one sa nišom, usko tematske i usko stručne, to je nešto drugo. Bloger je osoba koja je senzibilna na ono što se dešava oko nje i ima želju da o tome prodiskutuje sa nekim drugim. Često će blogeri, kad im neko uputu kritiku reći da oni pišu za sebe i da ih kritika ne interesuje, apsolutno se ne slažem, ko piše za sebe neka vodi dnevnik, rukom ili tastaturom svejedno, a koga ne misli šta drugi misle o onome što piše ili govori, to sa drugima ne treba ni da deli.

Da li su potrebna neka ulaganja da bi se postao bloger?

Ne, nikakva, ako izuzmemo da morate biti konektovani na internet. Postoje blog platforme na kojima je registracija besplatna, na jednoj od njih sam počela. Kad neko krene – Jao, potreban mi je domen, pa da neko to sredi, pa ovo, pa ono, pa da smislim o čemu ću pisati, ma nije ti potrebno ništa od toga, dok se stigne do tog trenutka da jedan blog treba da bude na sopstvenom domenu, dosta slova na tastaturi treba izlizati.

Vidim da pričate iz iskustva. Koliko dugo se bavite blogovanjem i kako se uopšte desilo da ste počeli da blogujete?

Evo, već jedanaestu godinu, prvi blog post sam napisala 2006. godine a aktivno sam počela da blogujem godinu dana kasnije, sa preseljenjem u Beograd. Moj život se okrenuo, u zrelim godinama sam se našla u novoj sredini i blogovanje je bilo moj spas, blogeri društvo s kojim sam pila kafu, razgovarala, raspravljala, blogovanje mi je otkrilo čitav jedan novi svet, nove ljude, nov način razmišljanja.

Da, blogerska zajednica je veoma jaka što je divno. Koliko vremena dnevno (ili nedeljno) je potrebno da bi se vodio blog? Koliko često pišete?

Ranije sam pisala svakodnevno, sad više ne, tek kad me takne neka tema. Vremenom malo iscrpite teme, ne možete o jednoj pisati deset puta, a vreme zavisi od osobe. Ja lako pišem, pa kad mi padne na pamet da nešto napišem to traje od pola sata do sat vremena i to je to. I uglavnom mi bude smešno kad pročitam najave nekih blogera – pripremam post, najavljuje post, kao da će izdati roman. Naravno, postoje teme za koje je potrebno prikupiti informacije i to onda traje malo duže, ali u suštini, ne treba tu puno vremena, nikako toliko da bi neko rekao da nema vremena za blogovanje.

Da li od blogovanja može da se živi u Srbiji, i da li je to od samih tekstova na blogu ili od reklama?

Ne može. Od ovakvog bloga koji imam ja, ne može. Može lepo da se zaradi, ali ne i da se živi, za to da živite od toga potrebno je da nešto bude konstantno, odnosno da imate redovan priliv novca. Ja zarađujem samo od pisanja tekstova, ne i reklama, ne znam kako to ide sa reklamama, ne interesuju me na portalima pa ni na blogovima, o kojim god blogovima da se radi. Idem za tim – ja stavim reklamu i to može biti nešto što niti koristim,  niti volim, niti znam išta o tome a a bih nešto poželela da kupim želim da čujem iskustva drugih. Da dam primer – može na blogu da bude reklamirana knjiga, ja je neću kupiti. Ali ako je bloger napisao da ju je pročitao i svoje utiske, postoji mogućnost da hoću.

Koliko je blogovanje „siguran“ posao? Da li se dešava da prođe više meseci a da nemate nikakve izvore prihoda od svog bloga?

Kako može biti siguran? Siguran bi bio da imam dogovor, ugovor sa nekim o angažovanju koje će trajati neko vreme, ovako je ipak nesiguran posao. Desi se da prođe jedan mesec da nemam prihode od bloga, nikada više, ali je to opet nesigurno. Znate, ja stalno ukrštam mačeve sa onima koji plaćaju blogere, recimo traže da napišete tekst a da vam plate za tri meseca. Za tri meseca zaboravite i da ste pisali nešto, a da za to vreme treba od toga da živite, ne biste preživeli.

Kako se borite sa krađom tekstova?

Kako mogu da se borim? Jezikom i pretnjama. Prvo lepo zamolim da me potpišu, ako me ignorišu onda pretim advokatom i uopšte se ne bih libila, kao što nisam, da krenem u borbu za svoju imovinu u šta spada i ono što sam napisala.

S obzirom da je Vaš stil pisanja slobodan i „bez dlake na jeziku“, da li ste nailazili na osuđivanje i nerazumevanje u početku pisanja? Da li Vas je to omelo na bilo koji način i ako da zašto?

Naravno da jesam. Ljudi se prepoznaju ponekad u onome što ste pisali iako vam nisu bili ni na kraj pameti, iako ih ni ne poznajete, jednostavno prepoznaju neki svoj problem, neku svoju muku, ne sviđa im se vaš stav i onda krenu sa vređanjem, ma svašta rade. Najteže je čoveku kad ga pogodite u nešto što on krije od samog sebe i ona ste krivi što je bio prinuđen da gvirne na jedno oko. Umeli su ti komentari da me pogode, kako neko može tako da reaguje, ali me nikada nisu omeli, postanem još oštrija.

Da li ste imali (ili imate) uzor kada je blogovanje u pitanju?

Pa, s obzirom da mogu za sebe da kažem da sam jedna od pionira blogovanja kod nas, nisam imala uzor.

Kakva je po vama domaća blogosfera, kada se uporedi sa zapadnom?

Kod nas većina blogera mnogo vodi računa o tome da izazove reakciju i tako i pišu. Retki su oni koji pišu iz srca i onako kako misle, većina cilja i gađa neku svoju publiku i onda mi je to potpuno nezanimljivo, nekako izveštačeno. Da bi izazvao reakciju, bilo kakvu, moraš da imaš znanje, pre svega, pa srce, pa kredibilitet. Ne pratim tuđe blogosfere, tek tu i tamo neki blog, zato o tome ne mogu da govorim, ali mogu da kažem da je naša potpuno zanemarena u odnosu na to kako se na blogere i njihovo mišljenje gleda u  nekim zapadnim zemljama.

Šta su loše strane blogovanja kao profesije?

Nema blogovanje loših strana. To je divan proces na mnogo načina, čak i kad pišeš o društveno teškim i tabu temama. Pišući razjasniš sebi neke stvari, u komunikaciji sa drugima koriguješ i nadograđuješ svoje mišljenje, naučiš još puno toga.

Šta biste poručili mladim osobama koje žele da budu blogeri u Srbiji?

Pišite. Ništa više od toga. I da ne obraćaju pažnju na zlurade komentare, toga je uvek bili i biće, ne samo na internetu. Pisanjem se uči i to je najlepša stranja blogovanja. Ne zanosite se pričama o astronomskim zaradama, nema ’leba od pisanja koliko od fotografija i to samo ako ste model. Ali pišite.

 

Top